Drvenasti pelin 'Powis Castle' - Artemisia arborescens 'Powis Castle' Artemisia arborescens 'Powis Castle'

Detaljan opis proizvoda

Drvenasti pelin 'Powis Castle' - srebrnast aromatičan polugrm, odnosno odrvenjela trajnica fino urezanog lišća. Nastao je u Britaniji, a ime nosi po vrtu Powis Castle u Walesu. Botanički se često smatra vrtnim hibridom s udjelom vrsta Artemisia arborescens i Artemisia absinthium, čemu odgovaraju srebrno lišće, snažan miris i grmolik rast. Tvori gust, razgranat do jastučast habitus visok otprilike 60–80 cm i širok 90–110 cm. Listovi su duboko razdijeljeni, baršunasto pustenasti, srebrnosivi do plavosrebrni i pri dodiru snažno aromatični. Njihova fina tekstura djeluje mekano, a ipak vrlo izražajno, i ostaje glavni ukras veći dio sezone. Ljeti se mogu pojaviti sitne žute glavice male ukrasne vrijednosti, koje se često uklanjaju kako bi biljka zadržala kompaktan oblik. Polugrm se ističe u šljunčanim gredicama, mediteranski uređenim dijelovima vrta, uz terase, u posudama, na sunčanim rubovima staza i kao svijetli povezujući element među trajnicama. Lijepo se slaže s lavandom, kaduljom, perovskijom, ružmarinom, ružama, čistacem, žednjacima, vlasuljama, rudbekijama i tamnim četinjačama. Aromatični pelini tradicionalno se povezuju sa sadržajem eteričnih ulja i gorkih tvari, no ovaj se kultivar uzgaja ponajprije kao ukrasna lisnata biljka.

Uzgoj: U vrtovima kontinentalne Hrvatske potreban mu je što sunčaniji, topao i dobro dreniran položaj. Najbolje uspijeva u laganijem pjeskovito-ilovastom do kamenitom tlu, umjereno hranjivom, radije suhljem, s pH otprilike 6,5–8,0. Podnosi vapnenastiju podlogu, vrućinu i kratkotrajnu sušu nakon ukorjenjivanja, a ne podnosi teško mokro glinasto tlo, zimsko prevlaživanje i sjenovit položaj. Sadnja je najprikladnija od travnja do lipnja te od rujna do početka listopada. U gredicama se sadi 3–5 komada po m², u rubovima na razmak sadnje 50–70 cm, a kao soliter treba prostor od oko 1 m. Nakon sadnje važno je zalijevanje do ukorjenjivanja, a kasnije se zalijeva samo tijekom dulje suše. Gnojidba treba biti umjerena jer višak dušika potiče meke izboje i otežava prezimljavanje. Proljetni rez provodi se nakon prestanka jakih mrazeva, kada se promrzli i razvučeni izboji skraćuju do čvrstog dijela. Prejak rez u staro drvo možda neće dobro potjerati, zato se oblik održava redovitim laganijim skraćivanjem. Otpornost na mraz ovisi o suhoći tla zimi i dozrelosti izboja, obično se kreće otprilike od −12 °C do −18 °C, a na suhom zaštićenom mjestu može biti i veća. U hladnijim položajima korisna je zimska zaštita granama četinjača i zaštita korijena malčem. U posudi zahtijeva drenažu, propustan supstrat i zaštićeno prezimljavanje. Štetnici se javljaju rijetko, a rizik predstavljaju truljenje, promrzavanje, pepelnica i raspadanje busena u sjeni.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.06. 2026