Drvenasti božur 'Koi-kagura' Paeonia suffruticosa 'Koi-kagura'

Detaljan opis proizvoda

Drvenasti božur 'Koi-kagura' - japanski kultivar drvenastog božura iz skupine grmolikih božura, koji su se u istočnoj Aziji stoljećima uzgajali iz botaničkih vrsta s odrvenjelom osnovom. Tvori listopadan grm, ali izboji ostaju trajni i s godinama jačaju u čvrst kostur, pa grm djeluje arhitektonski i izvan razdoblja cvatnje. Nakon sadnje biljka se često 1–2 godine usredotočuje na ukorjenjivanje, a puniji habitus postiže otprilike za 6–10 godina. U našim uvjetima obično se ustali na visini od 1,2–1,5 m i širini od 1,0–1,3 m. Krajem svibnja i početkom lipnja otvaraju se purpurnocrveni do vinskocrveni cvjetovi, često s nježno nepravilnim unutarnjim laticama i izraženim kontrastom žutih prašnika. Ovisno o punoći mogu biti više ili manje dostupni oprašivačima. Miris je obično slab. Cvjetovi su prikladni i za rezano cvijeće, najbolje u nižoj zdjeli, gdje dolazi do izražaja šara središta. Duboko razdijeljeni listovi tijekom sezone su tamnozeleni, pri listanju mogu blago poprimiti brončani ton, a nakon cvatnje čine mirnu pozadinu ljetnim trajnicama. Kao soliter ističe se uz terasu, ispred tamnog zelenila četinjača ili uz zidić koji akumulira toplinu, a dobro se kombinira s hostama, heuherama i proljetnim lukovičastim biljkama. Biljka nije jestiva, a nakon konzumacije može nadražiti probavu. 

Uzgoj:  Najbolje mu odgovara puno sunce do lagana polusjena te zaštićena zavjetrina, jer veliki cvjetovi na kiši mogu otežati. Najbolje raste u dubljem, humusnom i dobro propusnom tlu s pH otprilike 6,5–7,5. U glinastim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak šljunka, a u laganim tlima veći udio komposta. Zalijevanje je važno uglavnom u prve dvije godine nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja smanjuju cvjetove. Sadnja se obavlja u proljeće ili u jesen, a kod cijepljenih biljaka preporučuje se mjesto cijepljenja smjestiti otprilike 10–15 cm ispod površine, kako bi se grm s vremenom ukorijenio na vlastitom korijenju. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće se dobro pokazuje sporotopivo gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, dok pretjerana gnojidba dušikom potiče mekan rast. Rez se ograničava na uklanjanje suhih ili promrzlih grana nakon cvatnje, a oblikovanje obično nije potrebno. Otpornost dozrelih biljaka na mraz u praksi se kreće otprilike do -25 °C, a pupoljke mogu oštetiti kasni proljetni mrazevi, pa pomažu zavjetrina i lagani zimski malč. U kišnim proljećima može se pojaviti siva plijesan ili pjegavost lista, stoga je važno prozračno stanište i malč koji nije prevlažen i ne dodiruje izravno osnovu stabljika. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 1,2–1,5 m, ovisno o odabranoj kompoziciji. U posudi se može uzgajati samo uz dovoljnu dubinu, redovito zalijevanje i zimsku zaštitu korijenove grude od promrzavanja.

Autor: Nikol | Revizija: 2.1. 2026

Više na: Upute za uzgoj božura