Dolomitska petoprsta - Potentilla nitida Potentilla nitida

Detaljan opis proizvoda

Dolomitska petoprsta - alpska vrsta iz južnih i jugozapadnih Alpa i sjevernih Apenina. U prirodi naseljava osunčane vapnenačke stijene, pukotine i sipare sve do velikih nadmorskih visina, gdje je tlo plitko, mineralno i brzo se ocjeđuje. Biljka stvara guste, jastučaste buseni s kratkim stabljikama i sitnim, često trodijelnim listićima, koji su zbog fine dlakavosti srebrnasto svilenkasti. Ta srebrnasta površina odbija svjetlost i nasadu daje jasnu šaru i u zimskim mjesecima, jer je lišće zimzeleno do poluzimzeleno. Cvjetovi rastu pojedinačno ili u parovima, promjera su približno 2–2,5 cm i boje od svijetloružičaste do ružičaste, a rijetko se pojavljuju i bijeli oblici. Vrijeme cvatnje traje od lipnja do rujna. U zrelosti se računa s visinom od približno 2–10 cm i širinom od 15–30 cm. U vrtnoj kompoziciji dobro se slaže s kamenikama, sirištarama, gromotuljama, zvončićima i niskim žednjacima, a može poslužiti i kao srebrnasti obrub uz kamene stube. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i na otvorenom položaju, gdje se listovi nakon kiše brzo osuše. Odgovara joj propusno, pretežno siromašnije tlo s mineralnom komponentom, obično šljunčana mješavina ili kamenita gredica. Dobro reagira na dodatak vapnenca i pH od približno 6,5–8,0, dok u čisto tresetnim i dugotrajno prevlažnim tlima zimi može trunuti. Prikladan je uzgoj na blagoj kosini, u povišenoj gredici ili u kamenom koritu, gdje se drenaža lakše kontrolira. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge suše, a kasnije biljka bolje podnosi sušu nego prevlaživanje. Gnojidba se obično ograničava na laganu proljetnu dozu, jer previše hranjivo tlo potiče mekši rast i skraćuje vijek busena. Nakon cvatnje cvjetne stapke mogu se odrezati radi urednijeg izgleda i poticanja ponovne cvatnje, a lisna rozeta ostavlja se bez reza. U našim uvjetima uz dobru drenažu otporna je na mraz otprilike do -28 °C, a problem je prije zimska vlaga nego niska temperatura. Sadnja se provodi od ožujka do listopada kada tlo nije smrznuto, najbolje u proljeće ili početkom jeseni. Biljke se sade na razmaku od približno 25 cm, orijentacijski 16–20 kom. po m². Bolesti i štetnici pojavljuju se tek pojedinačno, a rizik je uglavnom zarastanje korovom u prvim sezonama, zato se pokazao korisnim mineralni malč od sitnog šljunka.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.02. 2026