Dlanastolisni javor 'Beni-Maiko' Acer palmatum 'Beni-Maiko'

Detaljan opis proizvoda

Dlanastolisni javor 'Beni-Maiko' - lijepi kultivar 'Beni-Maiko' ubraja se među japanske javore koji potječu s rubova šuma i planinskih padina Japana, Koreje i Kine, gdje rastu kao podrast u blagoj sjeni i u humusnim tlima ujednačene vlažnosti. Ime kultivara prevodi se kao „crvenokosa djevojka koja pleše“ i vjerno opisuje proljetnu boju lišća. Biljka tvori gust, sporije rastući grm ili manje stablo, u zrelosti najčešće 1,5–2,5 m × 1,5–2,5 m. Listovi su dlanasti, 5–7-režnjasti, obično 5–8 cm široki. Pri listanju u travnju i svibnju ružičastocrveni su do koraljni, tijekom ljeta prelaze u zelenu boju s crvenim žilama, a u jesen se oboje narančasto do crveno. U svibnju se pojavljuju sitni purpurnocrveni cvjetovi bez izraženog mirisa, a nakon oprašivanja dozrijevaju krilati plodovi (perutke). Kultivar se ističe kao soliter uz terasu, u vrtnim kompozicijama japanskog stila, u većim posudama i u predvrtu. Lijepo se slaže s japanskim azalejama, rododendronima, hostama, papratima i nježnim ukrasnim travama.

Dlanastolisni javor - osnovna vrsta dlanastolisnog javora, rado sađena zbog jedinstveno oblikovanih i intenzivno obojenih listova. Njihova čar dolazi do izražaja već u proljeće i traje sve do opadanja lišća. U našim uvjetima javor raste sporije, doseže visinu 3-4 m uz sličnu širinu i tvori široko raširene grmove ili niža stabla. Listovi su glavni ukras ovih stabala i grmova. Pojavljuju se u obilju i tipično su duboko urezani. Vrlo su privlačni tijekom cijele sezone, no boje su najživlje osobito u jesen, kada se oboje mješavinom nijansi žute, blistavo narančaste, purpurne i crvene. Dovoljno svijetao položaj osigurava najintenzivnije tonove. Danas postoji mnogo različitih kultivara koji se razlikuju bojom, rastom ili oblikom listova, no koji god se odabere, zasigurno postaje omiljen i upečatljiv element vrta. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni, gdje ima dovoljno svjetla za obojenost lišća, a pritom nije izložen cjelodnevnom jakom suncu koje može uzrokovati ožegotine na listovima. Jutarnje sunce i popodnevna sjena idealna su kombinacija. Zahtijeva vlažno, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno, u rasponu pH 5,5–6,8. Teška glinasta tla ili trajno mokra mjesta ne odgovaraju mu jer mogu dovesti do truleži korijena. Malčiranje slojem borove kore, iverja ili lisnog komposta pomaže održati stabilnu vlažnost i ujedno podržava kiselost tla. Zalijevanje treba biti redovito, osobito tijekom vrućeg ljeta i kod mladih biljaka, ali bez prevlaživanja. Javor je osjetljiv na izmjenu suše i naknadnog prekomjernog zalijevanja, zato je najbolje tlo stalno održavati blago vlažnim. Gnojidba se provodi umjereno u proljeće, najbolje kompostom ili blagim gnojivom za acidofilne biljke. Jaka mineralna gnojiva ili visoka doza dušika mogu oštetiti korijenje i narušiti prirodnu obojenost lišća. Podnosi mrazeve do oko –20 °C, no mlade biljke trebaju zaštitu od zimskog vjetra i naglih kolebanja temperature. Deblo i grane mogu stradati od zimskih ožegotina od sunca, stoga se preporučuje zimsko zasjenjivanje jutom ili sadnja na zaštićeno mjesto. Rez je minimalan i provodi se uglavnom u proljeće ili rano ljeti uklanjanjem oštećenih ili suhih grana. Zbog prirodno elegantnog, povijenog oblika oblikovanje rezom obično nije potrebno.

Autor: Nikol | Revizija: 18.12.2025