Dirvila 'Troja Black' Diervilla rivularis 'Troja Black'

Detaljan opis proizvoda

Dirvila 'Troja Black' - listopadan ukrasni grm tamno obojenog mladog lišća, žutih ljetnih cvjetova i izrazite jesenske boje. Vrsta Diervilla rivularis potječe s jugoistoka Sjeverne Amerike, ponajprije iz područja južnih Apalača, gdje raste u vlažnijim šumama, na rubovima sastojina, uz putove i na grmovitim staništima. Kultivar 'Troja Black' cijenjen je zbog tamnijeg lisnog efekta nego kod uobičajenih zelenolisnih dirvila. Raste kao gusto razgranat, široko zaobljen grm s blago uzdignutim do raširenim izbojima. U zrelosti doseže visinu od otprilike 1–1,5 m i širinu od 1,2–1,5 m. Listovi su nasuprotni, jajasti do kopljasti, fino pilasti. Pri listanju i na mladim izbojima tamnocrveni su, purpurnobrončani do smeđecrveni, tijekom ljeta boja prelazi u zelenosmeđe tonove, a ujesen u ljubičastu, narančastu do crvenu. Od lipnja do kolovoza na vrhovima izboja i u pazušcima gornjih listova pojavljuju se sitni žuti cjevasti cvjetovi. Cvjetovi nisu veliki, ali lijepo se ističu uz tamnije lišće i pružaju nektar pčelama, bumbarima i leptirima. Plodovi su suhi tobolci bez ukrasne vrijednosti. Kultivar je prikladan za kosine, skupine prirodnog izgleda, niže nasade grmlja, slobodne rubove, predvrtove, veće posude i gradske nasade. Dobro se slaže s ukrasnim travama, suručicama, žutikama, hudikama, ružama, ehinacejama, rudbekijama, žednjacima, mačjom metvicom i kaduljama.

Diervilla rivularis grm je koji doseže visinu od 70 do 100 (iznimno i do 200) cm. Grane su mu okrugle i gusto dlakave. Listovi su jajasti do duguljasto kopljasti, dugi 4 do 8 cm, šiljasti ili zašiljeni i s obje strane prekriveni dlačicama. Dvostruko su pilasti i imaju vrlo kratke peteljke. Cvjetovi se odlikuju nijansama limunastožute boje, često s crvenkastim odsjajem. Skupljeni su u cimozne cvatove koji tvore vršne metlice. Režnjevi vjenčića jednako su dugi kao cijev ili nešto dulji. Biljka cvjeta od srpnja do kolovoza. Potječe s istoka Sjeverne Amerike i prirodno raste u vlažnim šumovitim područjima, primjerice na obalama potoka i rijeka. Iz toga proizlazi njezina sklonost uzgoju na vlažnim staništima u hranjivom tlu. Voli sunce, ali može se uzgajati i u polusjeni. Dirvila nema samo izražene estetske vrijednosti, nego je i medonosna, zbog čega neodoljivo privlači pčele i leptire.

Uzgoj: Prikladan položaj je na punom suncu do u polusjeni. Na suncu su tamno listanje i jesenska boja izraženiji, a u polusjeni biljka dobro uspijeva i manje trpi od ljetne suše. Tlo treba biti propusno, umjereno hranjivo, ilovasto do pjeskovito-ilovasto, umjereno vlažno do suše, s pH vrijednošću od otprilike 5,5–7,5. Kultivar je prilagodljiv i nakon ukorjenjivanja podnosi i suše tlo, kosine i gradske uvjete. Dugotrajno prevlažno teško tlo nije prikladno. Sadnja je moguća od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, a biljke u kontejneru mogu se saditi tijekom cijele sezone uz osigurano zalijevanje. Za plošnu sadnju računa se otprilike 2–3 biljke po m², a u rubu od grmlja razmak sadnje iznosi 80–120 cm. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje do ukorjenjivanja. Starije biljke dobro podnose kratkotrajnu sušu. Dovoljna je umjerena gnojidba, najbolje kompostom u proljeće. Rez se provodi rano u proljeće, kada se mogu ukloniti slabi, oštećeni ili najstariji izboji. Kod starijih grmova pomaže postupno pomlađivanje kako bi se očuvao gust rast i dobra obojenost mladih izboja. U posudi su potrebni propusni supstrat, odvod vode i redovitije zalijevanje. Otpornost na mraz dozrelih biljaka iznosi otprilike -28 do -35 °C.

Autor: Kristýna | Revizija: 15.07. 2026