Delosperma 'Nanum' - Delosperma nubigenum 'Nanum' Delosperma nubigenum 'Nanum'

Detaljan opis proizvoda

Delosperma 'Nanum' - iznimno privlačna kamenjarka s bogatom cvatnjom. Pripada porodici čupavica (Aizoaceae) i potječe iz planinskih područja južne Afrike, osobito iz Lesota i susjednih dijelova Južnoafričke Republike, gdje raste na kamenitim siparima i u pukotinama stijena. Oblikuje guste, puzave tepihe s kratkim, sočnim listovima koji zimi često poprimaju brončane do crvenkaste tonove. Stvara niske jastučiće od mesnatih listova visine 3–7 cm i postupno se širi na približno 30–45 cm. Od lipnja do rujna na vrhovima izboja pojavljuju se žuti, sjajni cvatovi promjera otprilike 2–3 cm. Cvjetovi se otvaraju ponajprije za sunčanog vremena, pa biljka dolazi do izražaja na izloženim mjestima gdje se površina brzo zagrijava. U vrtnoj kompoziciji dokazala se u sadnjama biljaka otpornih na sušu zajedno s kamenjarkama i niskim travama, u kamenim koritima, uz rubove staza i kao ispuna između popločenja, gdje se ističu njezina niska visina i jastučast rast. Izvrsno se slaže s drugim vrstama roda Delosperma, žednjacima, čuvarkućama i jastučastim trajnicama.

Uzgoj: Najbolje odgovara puno sunce i zaštićena, topla mikroklima, primjerice uz južni zidić ili na povišenoj gredici. Tlo je idealno vrlo propusno, pjeskovito do šljunkovito, s drenažnim slojem i pH vrijednošću približno 6,0–8,0. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenog, a u hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom izrazite suše, a preporučuje se kratko zalijevanje tek nakon što se tlo prosuši. Gnojidba se provodi umjereno, obično u proljeće malom dozom gnojiva za sukulente, jer pretjerana gnojidba potiče mekan rast osjetljiv na mraz. Rez nije potreban, nasad se samo čisti nakon zime. Mineralni malč od šljunka ili drobljenca praktičan je jer smanjuje vlagu uz korijenov vrat i povećava pouzdanost prezimljavanja. U posudama se koristi pretežno mineralni supstrat s visokim udjelom drobljenca i pijeska, a posude se zimi drže na suhom pod nadstrešnicom ili u hladnom, svijetlom prostoru. Nakon ukorjenjivanja biljka je vrlo otporna na sušu, no u prvoj godini nakon sadnje valja paziti da se supstrat ne isuši potpuno tijekom više tjedana. U hladnijim i vlažnijim položajima pomaže sadnja na kosom terenu, kameni drobljenac oko korijenova vrata i jednostavna zaštita od zimske kiše koja nasad ostavlja prozračnim. Bolesti i štetnici javljaju se rijetko, iznimno mogu proljetne štete nanijeti puževi ili se pri dugotrajnom prevlaživanju mogu pojaviti gljivične truleži. Otpornost na mraz u praksi iznosi oko -15 do -20 °C, pri čemu su presudni suha zima i zaštita od prevlaživanja. Najčešći je rizik trulež korijena i korijenova vrata u teškom tlu ili pri dugotrajnom zimskom otapanju snijega, a u posudama se mogu pojaviti brašnaste stjenice. U posudi se uzgaja u mineralnom supstratu s visokim udjelom drobljenca i pijeska te s otvorom za otjecanje vode, a zimi se drži na suhom pod nadstrešnicom ili u hladnom, svijetlom prostoru bez mraza. Preporučeni razmak sadnje je 20–25 cm, što odgovara približno 16–25 biljaka po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 06.01. 2026