Davidova budleja 'Tricolor' Buddleja davidii 'Tricolor'

Detaljan opis proizvoda

Davidova budleja 'Tricolor' - kultivar 'Tricolor' nudi se kao trosortna kombinacija leptirova grma, pri čemu su na jednom grmu nacijepljeni ili zajedno posađeni klonovi različite boje cvjetova. U praksi se često susreće trojac 'Royal Red' s karminskopurpurnim metlicama, 'White Profusion' s čisto bijelim cvjetovima i tamni 'Black Knight' ili neki drugi ljubičasti kultivar. Grm je listopadan i umjereno brzog rasta. U zrelosti je obično visok 2–3 m i širok 1,5–2,5 m, s lučno povijenim izbojima. Listovi su nasuprotni, kopljasti, s lica srednje zeleni do sivozeleni, a s naličja fino pustenasti, što smanjuje isparavanje na vrućini. Cvjetovi su sitni, cjevasti, s karakterističnim narančastim okom u ždrijelu, skupljeni u izdužene metlice duljine otprilike 15–30 cm. U našim uvjetima redovito cvate od srpnja do rujna, a stalno uklanjanje ocvalih metlica produljuje cvatnju do prvih hladnih dana. Slatki miris i obilan nektar privlače leptire, pčele i bumbare. Zahvaljujući trobojnom učinku grm se ističe kao soliter u sunčanom dijelu vrta, u stražnjem planu mješovitih gredica s trajnicama te uz pergole ili ograde, gdje dolazi do izražaja njegov lučni habitus. U kompoziciji se lijepo slaže s ukrasnim travama, primjerice s rodom Deschampsia ili koviljem, te s ljetnim trajnicama u toploj i srebrnoplavoj paleti, kao što su rudbekija, mačja metvica, kadulja, dubačac ili Verbena bonariensis. Za rezano cvijeće koristi se ograničeno, najbolje u ranoj fazi otvaranja cvjetova.

Davidova budleja vitak je, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama, visine od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, a mogu biti oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine, a Davidova budleja jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježena je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se uklopila u tamošnju prirodu. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga ne smeta joj ni onečišćen zrak. Danas se Davidova budleja ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo, pH vrijednosti otprilike 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi koristi malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti mlade izboje, no nakon reza biljka obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i dulje metlice u tekućoj sezoni, a tijekom ljeta koristi redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimice se pojavljuju lisne uši i grinje u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija je prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redovit proljetni rez.

Autor: Nikol | Revizija: 14.11.2025