Davidova budleja 'Blue Chip' Buddleja davidii 'Blue Chip'

Detaljan opis proizvoda

Davidova budleja 'Blue Chip' - vrlo omiljen kultivar iz serije Lo & Behold, nastale ciljanim oplemenjivanjem niskih, kompaktnih leptirovih grmova sa smanjenim stvaranjem sjemena. Na njegovu razvoju radio je tim sa Sveučilišta North Carolina State pod vodstvom Dennisa Wernera, nakon čega je kultivar uveden na tržište u SAD-u i Europi te je dobio patentnu zaštitu. 'Blue Chip' oblikuje nizak, gusto razgranat, listopadan grm lučno svijenih izboja. Listovi su nasuprotni, kopljasti, s lica srednje do sivozeleni, a s naličja nježno pustenasti. U našim uvjetima obično doseže visinu i širinu od 0,6–0,9 m, a u toplijim položajima i uz dobru njegu nešto više. Pouzdano cvjeta od srpnja do listopada, a na vrhovima ovogodišnjih izboja nosi kraće metlice duljine približno 10–20 cm. Cvjetovi su lavandastoplave do plavoljubičaste nijanse s toplim narančastim okom, ugodno mirišu i pružaju obilje nektara leptirima, pčelama i bumbarima. Stvara malo sjemena, pa se u vrtu u pravilu ne širi samoniklim biljkama. Primjenjuje se u prednjem dijelu mješovitih gredica, za niske obrube, u većim posudama i u malim gradskim vrtovima, gdje donosi ljetnu boju i živost oprašivača bez opasnosti od prerastanja. U kompozicijama se lijepo slaže s nižim ukrasnim travama, primjerice vlasuljom ili manjom vrstom roda Deschampsia, te s ljetnim trajnicama u hladnijoj plavo-srebrnoj paleti, kao što su mačja metvica, kadulja, dubačac, klasasta čestoslavica ili argentinska verbena.

Davidova budleja vitak je, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama, a doseže visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljasti, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena – leptirov grm. Podrijetlom je iz Kine, a Davidova budleja jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježena je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćila u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga, ne smeta joj onečišćen zrak. Danas se Davidova budleja ubraja među najomiljenije vrtne biljke i obilno se sadi zahvaljujući nezahtjevnom uzgoju. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se obavlja od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi godi malč oko korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a na povoljnom mikrolokalitetu kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no nakon reza grm obično dobro obrasta. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta godi redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi se uspješno uzgaja u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši i grinje tijekom suše, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

Autor: Nikol | Revizija: 14.11.2025