Daboecija 'Alberta White' Daboecia cantabrica 'Alberta White'

Detaljan opis proizvoda

Daboecija 'Alberta White'  - kompaktan zimzeleni kultivar daboecije s čisto bijelim cvjetovima. Vrsta potječe iz atlantske zapadne Europe, gdje raste na kiselim vrištinama i otvorenim staništima od Irske preko sjevera Španjolske do Portugala. Kultivar 'Alberta White' uzgojio je njemački oplemenjivač Kurt Kramer križanjem kultivara 'Bellita' i 'Alba'. Odabrani sijanac izdvojen je u ljeto 2002., a kultivar je registriran u kolovozu 2003. Raste uspravno i gusto te u zrelosti doseže otprilike 30–40 cm u visinu i 40–60 cm u širinu. Sitni listovi su zimzeleni, kožasti, svijetlo do tamnozeleni i sjajni. Od lipnja do rujna na vrhovima izboja pojavljuju se upadljivi povijeni cvjetovi čisto bijele boje, a pojedinačni vjenčići dosežu duljinu od otprilike 12 mm. Njihov vrčast do zvonolik oblik karakterističan je za rod Daboecia i djeluje izražajnije od sitnijih cvjetova običnog vrijeska. Bijeli cvjetovi lijepo se ističu iznad zelenog lišća i osvjetljavaju vrištinu tijekom cijelog ljeta. Kultivar je prikladan za vrištine, kamenjare, šljunčane kompozicije acidofilnih biljaka, blage padine, prednji dio gredica i za posude. U manjoj skupini oblikuje svijetao zimzeleni rub. Dobro se kombinira s purpurnim i ružičastim vrijeskom, niskim rododendronima, pierisima, gaulterijama i kompaktnim četinjačama. Cvjetove posjećuju pčele i drugi sitni oprašivači, a lišće zadržava strukturu nasada i zimi.

Uzgoj:  Odabire se položaj na punom suncu do u blagoj polusjeni. Sunce potiče gust rast, čvrsto dozrijevanje izboja i izraženije obojenje cvjetova ili pupoljaka. U polusjeni biljke rastu rjeđe, slabije cvjetaju i s vremenom se mogu prorijediti. Tlo treba biti lagano, kiselo, propusno, humusno do pjeskovito, ravnomjerno umjereno vlažno, bez vapna i bez dugotrajnog prevlaživanja. Odgovarajući pH iznosi otprilike 4,0–5,5. U običnu vrtnu zemlju umiješa se kiseli supstrat za vrištine, tresetna zemlja, pijesak i sitna borova kora. Teško glinasto tlo treba rahliti i osigurati drenažu, a vapnenasto tlo uzrokuje klorozu i slab rast. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. Kod jesenske sadnje važno je zalijevanje sve do smrzavanja tla. Korijenova gruda prije sadnje se dobro navlaži, a biljke se sade na istu dubinu na kojoj su rasle u kontejneru. Za neprekinut sag koristi se 7–9 biljaka po m², a u posudama prema promjeru i željenoj gustoći. Malč od borove kore, iglica ili sječke pomaže održati kiselu sredinu, smanjuje isparavanje i štiti plitak korijenov sustav. Gnojidba je umjerena, isključivo gnojivom za acidofilne biljke bez vapna. Nakon zime ili rano u proljeće grmići se lagano skraćuju ispod ocvalog dijela, nikada duboko u staro golo drvo. Otpornost dozrelih biljaka na mraz doseže otprilike −20 do −25 °C. U posudama je korijenova gruda osjetljivija na promrzavanje i zimsko isušivanje, zato su važni drenaža, zavjetrina i provjera vlažnosti i tijekom zime.

Autor: Kristýna | Revizija: 11.08. 2026