Crni bor 'SN 18' Pinus nigra 'SN 18'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'SN 18' - selekcionirani kultivar crnog bora kompaktnog rasta i gustog grananja. Vrsta Pinus nigra potječe iz planinskih područja južne i srednje Europe, gdje raste na kamenitim, dobro dreniranim staništima, često s višim udjelom kalcija. Kultivar 'SN 18' zadržava prirodnu otpornost i vitalnost vrste, ali razvija niži i gušći habitus. U zrelosti doseže visinu od približno 1,5–2 m i širinu od 1–1,5 m. Rast je umjereno spor, s godišnjim prirastom od oko 10–20 cm. Grane su gusto raspoređene i oblikuju kompaktnu krošnju prirodnog oblika. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 8–12 cm, krute, tamnozelene i blago sjajne. Na starijim biljkama mogu se pojaviti jajasti češeri dugi 5–8 cm, koji dozrijevanjem poprimaju smeđu boju. Kultivar se koristi kao soliter u manjim vrtovima, na kamenjarima ili kao dio mješovitih kompozicija četinjača. U kombinaciji s trajnicama i ukrasnim travama stvara postojanu zimzelenu pozadinu.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito stablo iz skupine četinjača koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U našim uvjetima, s obzirom na promjenu klime, ponajprije u toplim nizinama mjestimice potiskuje obični bor. Uspijeva gotovo posvuda, čak i na izrazito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro raste kako u nizinama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje dostiže znatno veće dimenzije.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljka razvija na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara tijekom dugih vrućina isplati se ujednačena vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, pri čemu su potrebni drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otopljenja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko −30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika te oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Jana | Revizija: 22.2. 2026