Crni bor 'Petra' Pinus nigra 'Petra'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Petra' - potječe iz jugoistočne Europe i Sredozemlja, gdje raste na suhim, često kamenitim obroncima, a najbolje mu odgovaraju puno sunce i strujanje zraka. Kultivar Pinus nigra 'Petra' patuljasti je, spororastući oblik vrlo gustog, u početku gotovo kuglastog habitusa, koji se s godinama blago spljošti. U razdoblju od deset godina tvori grm visok približno 0,4 m i širok oko 0,6 m, a u zrelosti obično doseže 0,6–0,8 m visine i 0,8–1 m širine. Iglice su krute, tamnozelene, sjajne, duge do 12 cm, a skupljene po dvije u snopiće tvore zasićenu, ujednačenu površinu krošnje. Zahvaljujući sporom rastu i kompaktnom obliku primjenjuje se kao soliter u manjim vrtovima, na kamenjarima, suhozidima i u modernim šljunčanim sadnjama. U posudama na terasama i balkonima stvara zimzeleni naglasak koji se lijepo kombinira s travama, niskim suručicama ili vrijeskom. Smolasti miris iglica i kore pridonosi ugodnom ozračju mjesta za odmor, a bor uz to pruža sklonište pticama i kukcima.

Crni bor (Pinus nigra) stasito je crnogorično stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim obroncima, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. Zbog klimatskih promjena mjestimično, osobito u toplim nizinama, potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro raste kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i zato da štiti druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najljepšu boju i najveću gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja bude rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža, jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu srednja je do visoka, ipak se kod patuljastih kultivara isplati ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekan prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a za vrijeme otapljivanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30 °C, veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje (crveni pauk) i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.11. 2025