Crni bor 'Ola' Pinus nigra 'Ola'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Ola' - patuljasti kultivar crnog bora gustog, kompaktnog i kuglastog do široko kuglastog rasta. Razvija kratke, gusto razgranate izboje i pravilnu krošnju koja se kod starijih biljaka postupno blago širi. Raste sporo, obično s godišnjim prirastom od oko 5–10 cm. Nakon otprilike deset godina doseže oko 0,6–0,8 m visine i 0,8–1 m širine. Starije biljke mogu narasti otprilike 1–1,5 m u visinu i 1,5–2 m u širinu. U početku je krošnja gotovo kuglasta, a s vremenom poprima široko zaobljen do blago jastučast oblik. Iglice rastu po dvije u snopiću, duge su otprilike 6–10 cm, čvrste, krute te ravne do blago zakrivljene. Zasićeno su do tamnozelene boje i na kratkim izbojima vrlo gusto raspoređene. Na biljci se zadržavaju nekoliko godina. Stariji primjerci mogu razviti jajaste do stožasto jajaste češere duge otprilike 5–8 cm. U početku su zeleni, pri dozrijevanju poprimaju žutosmeđu do svijetlosmeđu boju, a dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je otporan na mraz, otprilike do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U Hrvatskoj je autohtona vrsta, a zbog klimatskih promjena u toplim nizinama mjestimice potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje jednako u nizinama kao i u planinskim područjima. Često se sadi i kako bi štitio druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže znatne dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i raste osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon ukorjenjivanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a radi zgušnjavanja mogu se u svibnju do lipnja skraćivati proljetne „svijeće“. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže do otprilike −30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok je kod biljaka u posudama korijenovu grudu preporučljivo zaštititi od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i željenoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026