Crni bor 'NDR' Pinus nigra 'NDR'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'NDR' - patuljasti kultivar crnog bora gustog, kompaktnog i široko kuglastog do jastučastog rasta. Razvija kratke, gusto razgranate izboje i čvrstu krošnju pravilnog izgleda. U usporedbi s izvornom vrstom raste znatno sporije i dugoročno zadržava nizak rast. Raste sporo, u pravilu s godišnjim prirastom od oko 5–10 cm. Nakon približno deset godina doseže visinu od oko 0,6–0,8 m i širinu od 0,8–1 m. Starije biljke mogu narasti do približno 1–1,5 m visine i 1,5–2 m širine. Krošnja je u početku gotovo kuglasta, a s godinama se sve više širi i poprima široko zaobljen do nepravilno jastučast oblik. Iglice rastu po dvije u snopiću, duge su približno 6–10 cm, čvrste, krute i blago zakrivljene. Zasićeno su do tamnozelene boje i gusto zbijene na kratkim izbojima. Na biljci se zadržavaju nekoliko godina i boju čuvaju i tijekom zime. Starije biljke mogu razviti jajolike do stožasto jajolike češere duge približno 5–8 cm. Mladi češeri su zeleni, dozrijevanjem poprimaju žutosmeđu do svijetlosmeđu boju, a dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je dobro otporan na mraz, približno do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito četinjačo stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U Hrvatskoj je autohtona vrsta, a zbog promjene klime u toplim nizinama mjestimično potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro raste kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a povećava se i osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a prikladna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja sušu uglavnom dobro podnose, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i ograničava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do −30 °C, pa u vrtu uobičajeno nije potrebna zimska zaštita, dok je kod biljaka u posudama korijenovu grudu preporučljivo zaštititi od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje odabire se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026