Crni bor 'Nana' Pinus nigra 'Nana'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Nana' - patuljasti zimzeleni kultivar crnog bora. Odlikuje se ponajprije gustom, kompaktnom, široko kuglastom do široko stožastom krošnjom, sporim rastom i dugim tamnozelenim iglicama. U usporedbi s osnovnom vrstom ostaje znatno manji i prije oblikuje snažniji grm nego visoko stablo. U mladosti je pretežno kuglastog do plosnato kuglastog oblika, a s vremenom se krošnja blago izdužuje i poprima široko stožast do jajast habitus. Otprilike u dobi od 10 godina doseže oko 1–1,5 m visine i sličnu širinu. U starijoj dobi obično naraste približno 2–3 m u visinu i 2–3 m u širinu, a vrlo stari primjerci mogu biti i veći. Godišnji prirast najčešće iznosi oko 10–15 cm. Grane su debele, čvrste, gusto raspoređene i uzdignute do koso raširene. Mladi izboji usmjereni su pretežno prema gore. Iglice rastu u snopićima po dvije, krute su, čvrste, šiljaste i blago zakrivljene, obično duge približno 6–10 cm. Izrazite su zasićeno do tamnozelene boje koju zadržavaju tijekom cijele godine. Na starijim biljkama mogu se razviti češeri. Jajasti su do stožasto jajasti, dugi približno 4–7 cm. U početku su zeleni, tijekom dozrijevanja prelaze u žutosmeđu do svijetlosmeđu boju, a kasnije se otvaraju. Vrlo je otporan na mraz, približno do −28 do −30 °C, te zadržava cjelokupnu čvrstoću i otpornost tipičnu za crni bor.

Crni bor (Pinus nigra) stasito je stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim velike potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U Hrvatskoj je autohtona vrsta, a zbog klimatskih promjena u toplim nizinama srednje Europe mjestimice potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro napreduje kako u nizinama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kako bi štitio druge biljke od vjetra. Osnovna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže velike dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i povećava se osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazala korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a prikladna je i mikroklima bez dugotrajno stajaćeg vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomaže drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, a kod biljaka u posudama preporučuje se zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 9. 9. 2026