Crni bor 'Komet' Pinus nigra 'Komet'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Komet' - patuljasti kultivar crnog bora gustog, kompaktnog te pravilno kuglastog do široko stožastog rasta. Odlikuje se kratkim izbojima i krutim tamnozelenim iglicama, zahvaljujući kojima stvara izrazito kompaktnu krošnju. Raste sporo, s godišnjim prirastom od uglavnom 5–10 cm. Nakon desetak godina doseže visinu od približno 0,8–1 m i sličnu širinu. Starije biljke mogu narasti do približno 1,5–2 m visine i 1,5–2 m širine. U mladosti je krošnja gotovo kuglasta do široko kuglasta, a kasnije se blago izdužuje i poprima široko stožast do nepravilno zaobljen oblik. Iglice rastu po dvije u snopiću, duge su približno 6–10 cm, čvrste, krute te ravne do blago zakrivljene. Zasićeno su do tamnozelene boje i na kratkim izbojima vrlo su gusto raspoređene. Zelenu boju zadržavaju i tijekom zimskih mjeseci. Na starijim biljkama mogu se razviti češeri. Jajasti su do stožasto jajasti, dugi približno 5–8 cm, u početku zeleni, a dozrijevanjem prelaze u žutosmeđu do svijetlosmeđu boju. Dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je otporan na mraz, približno do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) stasito je stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, nižim područjima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim obroncima, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U dijelovima srednje Europe u kojima nije autohtona, zbog klimatskih promjena ponegdje, osobito u toplim nizinama, potiskuje autohtoni obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a povećava se i osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Stabalca u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, kada tlo nije smrznuto, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje odabire se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i željenoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026