Crni bor 'Goldfingers' Pinus nigra 'Goldfingers'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Goldfingers' - sporije rastući kultivar crnog bora, upadljiv ponajprije po žutoj do zlatnožutoj boji mladih izboja, koji snažno odskaču od starijih tamnozelenih iglica. Oblikuje gustu, kompaktnu, stožastu do široko stožastu krošnju. Raste sporo do umjereno brzo, obično s godišnjim prirastom od oko 10–20 cm. Nakon približno deset godina doseže visinu od oko 1,5–2 m i širinu od 1–1,5 m. U zrelosti može narasti približno 3–5 m u visinu i 2–3 m u širinu. Mlade biljke imaju pravilniji stožasti oblik, dok se stariji primjerci postupno šire i poprimaju široko stožast do nepravilno zaobljen habitus. Iglice rastu po dvije u rukavcu, duge su približno 6–10 cm, čvrste, krute te ravne do blago zakrivljene. Starije iglice zasićeno su do tamnozelene boje, dok su mladi izboji upadljivo žuti do zlatnožuti. Tijekom vegetacije njihova se boja postupno mijenja i prelazi u zelene tonove. Kontrast svijetlih vrhova izboja s tamnijim starijim iglicama ubraja se među glavna ukrasna obilježja kultivara. Na starijim biljkama mogu se razviti jajasti do stožasto jajasti češeri, obično dugi približno 5–8 cm. U početku su zeleni, a dozrijevanjem poprimaju žutosmeđu do svijetlosmeđu boju. Dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Biljka je vrlo dobro otporna na mraz, približno do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito četinjače stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U kontinentalnoj Hrvatskoj, s obzirom na promjene klime, ponegdje u toplim nizinama potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro raste kako u nizinama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i zato da štiti druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i povećava se sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a prikladna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Stabla u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan razdoblja smrznutog tla, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon ukorjenjivanja sušu uglavnom dobro podnose, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i ograničava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do −30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, okvirno 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026