Crni bor 'Frank' Pinus nigra 'Frank'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Frank' - kompaktan kultivar crnog bora, odabran zbog gustog rasta i pravilnog habitusa. Vrsta Pinus nigra potječe iz planinskih područja južne i srednje Europe, gdje raste na kamenitim, često vapnenastim padinama i u sušim šumskim sastojinama. Kultivar 'Frank' zadržava otpornost izvorne vrste, no raste sporije i oblikuje nizak, široko stožast do blago zaobljen oblik. U zrelosti doseže visinu od približno 1–1,5 m i širinu od 1–1,5 m. Godišnji prirast iznosi oko 10–15 cm. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 8–12 cm, čvrste, tamnozelene i blago sjajne. Gustoća iglica osigurava vrtu cjelogodišnju strukturu. Na starijim biljkama mogu se pojaviti jajasti češeri dugi 5–8 cm, koji dozrijevanjem poprimaju smeđu boju. Kultivar se koristi kao soliter u manjim vrtovima, u kamenjarima, vrištinama ili za uzgoj u posudama, gdje čini postojan zimzeleni element. 

Crni bor (Pinus nigra) stasito je četinjasto stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim obroncima, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. Zbog promjena klime u toplim nizinama mjestimice potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara tijekom dugih vrućina isplati se ravnomjerna vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju i lipnju skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude kako korijenje ne bi promrznulo, a tijekom otapanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći su rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Jana | Revizija: 22.2.2026