Crni bor 'Felek' Pinus nigra 'Felek'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Felek' - potječe sa sunčanih, često vapnenastih obronaka južne i srednje Europe, gdje raste na suhim, kamenitim tlima i podnosi vjetrovit i gradski okoliš. U Hrvatskoj se vrsta dugo koristi u šumarstvu i ukrasnom vrtlarstvu kao otporna četinjača za zahtjevnije uvjete. Kultivar Pinus nigra 'Felek' pripada patuljastim, spororastućim oblicima. Razvija uzak piramidalni habitus s kratkim, vitkim izbojima koji strmo teže prema gore i s vremenom slažu krošnju u gust, uzak stožac. Nakon deset godina doseže otprilike 1,2 m visine i 0,5 m širine, u starijoj dobi obično oko 2–3 m visine i 1–1,5 m širine, ovisno o staništu. Iglice su duge, tamnozelene, krute, u snopićima po dvije, blago sjajne površine. Kod dijela biljaka među zelenim iglicama pojavljuju se pojedinačne slamnatožute iglice koje krošnji daju nježno raspršene svjetlosne naglaske, a da pritom ne djeluju napadno šareno. U proljeće nosi sitne muške češeriće koji u svibnju otpuštaju žuti pelud koji koriste pčele, a ženski češeri su manji, smeđi i više nadopunjuju cjelokupan izgled stabla. Zahvaljujući vitkom rastu i sporom napredovanju kultivar je prikladan za manje gradske vrtove, predvrtove, kamenjare, kompozicije s vrijeskom i niske skupine s drugim četinjačama. Dobro se ističe kao okomiti naglasak među nižim trajnicama i travama, u kombinaciji s borovicama, planinskim borovima i zimzelenim listopadnim grmovima.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u našim vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim obroncima, ali osim potrebe za svjetlom nema izražene zahtjeve. U našim uvjetima, s obzirom na klimatske promjene, osobito u toplim nizinama mjestimično potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i zato da štiti druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja bude rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Dobro se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara ipak se isplati ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od smrzavanja korijena, a za vrijeme odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se pri suši mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema ciljanoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 27.11. 2025