Crni bor 'Dr. Shake' Pinus nigra 'Dr. Shake'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Dr. Shake' - patuljasti do kompaktno rastući kultivar crnog bora gustog, pravilnog i široko stožastog do zaobljenog habitusa. U usporedbi s izvornom vrstom ima znatno kraće priraste i oblikuje gusto razgranatu krošnju s upadljivim tamnozelenim iglicama. Raste sporo, u pravilu s godišnjim prirastom od oko 5–10 cm. Nakon otprilike deset godina doseže oko 0,8–1,2 m visine i 0,8–1 m širine. U zrelosti može narasti otprilike 1,5–2,5 m u visinu i 1,5–2 m u širinu. Mlade biljke obično su široko stožaste do gotovo kuglaste, a s godinama se krošnja blago izdužuje i poprima nepravilniji obris. Iglice rastu po dvije u snopiću, duge su otprilike 6–10 cm, čvrste, krute i blago zakrivljene. Zasićeno su do tamnozelene boje i zahvaljujući kratkim izbojima vrlo su gusto raspoređene na granama. Boja ostaje izražena i tijekom zimskih mjeseci. Na starijim biljkama mogu se razviti češeri, obično dugi otprilike 5–8 cm. Jajasti su do stožasto jajasti, isprva zeleni, a dozrijevanjem poprimaju žutosmeđu do svijetlosmeđu boju. Dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je otporan na mraz, otprilike do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) stasito je crnogorično stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz širokog areala ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U dijelovima srednje Europe nije autohtona vrsta, no zbog klimatskih promjena ponegdje, osobito u toplim nizinama, potiskuje autohtoni obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na izrazito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje kako u nizinama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kako bi štitila druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i povećava se osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima kod mladih se stabala pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, stoga u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, a kod biljaka u posudama preporučuje se zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotačem. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, okvirno 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026