Crni bor 'Bobo' Pinus nigra 'Bobo'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Bobo' - patuljasti kultivar crnog bora vrlo sporog, gustog i kompaktnog rasta. Oblikuje nisku, pravilno kuglastu do široko kuglastu krošnju s kratkim izbojima i upadljivo gustim tamnozelenim iglicama. Raste vrlo sporo, obično s godišnjim prirastom od oko 3–5 cm. Nakon otprilike deset godina doseže oko 0,4–0,6 m visine i 0,5–0,7 m širine. Starije biljke mogu narasti do približno 0,8–1 m visine i 1–1,2 m širine. U mladosti je krošnja gotovo pravilno kuglasta, a kasnije se blago širi i poprima široko kuglast do jastučast oblik. Iglice rastu po dvije u snopiću, duge su približno 5–8 cm, čvrste, krute te ravne do blago zakrivljene. Zasićeno su do tamnozelene boje i zbog vrlo kratkih izboja gusto zbijene. Boja iglica ostaje izražena i tijekom zimskih mjeseci. Na starijim biljkama mogu se pojaviti češeri tipični za crni bor. Jajasti su do stožasto jajasti, dugi približno 5–8 cm, u početku zeleni, a dozrijevanjem poprimaju žutosmeđu do svijetlosmeđu boju. Dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je dobro otporan na mraz, otprilike do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, nižim područjima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz širokog rasprostranjenja ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U Hrvatskoj je autohtona vrsta, a zbog promjene klime u toplim nizinama srednje Europe mjestimice potiskuje obični bor. Uspijeva posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje kako u nizinama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže veće dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa, a povećava se i osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok je kod biljaka u posudama preporučljivo zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotačem. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i željenoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026