Crni bor 'Black Prince' Pinus nigra 'Black Prince'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Black Prince' - patuljasti kultivar crnog bora, nastao selekcijom iz vještičje metle i uveden u uzgoj kao kompaktan, spororastući oblik. Za razliku od botaničke vrste, koja u prirodi tvori visoka stabla jugoistočne i srednje Europe, ovaj kultivar ostaje nizak i gust. Razvija kratke izboje s iglicama skupljenima po dvije u snopiću, iglice su tamnozelene do vrlo tamne i zimi dobro zadržavaju boju. Krošnja je u početku plosnato kuglasta, kasnije široko stožasta i i na malom prostoru djeluje uredno. U zrelosti doseže visinu od oko 0,45 m i širinu od 0,6 m, rast je postupan, a oblik ostaje stabilan i bez zahvata. Češeri se mogu pojavljivati postupno i više su dodatak koji naglašava prirodni karakter biljke. 'Black Prince' prikladan je za kamenjare, vrtove u japanskom stilu, predvrtove i posude, gdje stvara zimzeleni naglasak među trajnicama. Izražen je kontrast sa svijetlim šljunkom, sivolisnim vrstama i cvatućim trajnicama pokrivačicama tla, primjerice s aubrecijom (Aubrieta), jer tamne iglice ističu boje cvjetova. Svoje mjesto pronalazi i u uzgoju u dovoljno velikim posudama.

Crni bor (Pinus nigra) je stasito stablo četinjače koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadi se kao otporna parkovna i zaštitna vrsta, a s promjenom klime u toplim nizinama mjestimično potiskuje obični bor. Uspijeva gotovo posvuda, čak i na osobito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i dobro raste kako u ravnicama, tako i u planinskim područjima. Često se sadi i kao zaštita drugih biljaka od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže velike dimenzije.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja postaje rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Prikladno je propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža, jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, ipak se kod patuljastih kultivara isplati ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od smrzavanja korijena, a tijekom odjuge prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.12.2025