Crni bor 'Bambino' Pinus densiflora x nigra 'Bambino'

Detaljan opis proizvoda

Crni bor 'Bambino' - patuljasti kultivar crnog bora vrlo gustog, kompaktnog i pravilno kuglastog do široko kuglastog rasta. U odnosu na izvornu vrstu raste znatno sporije i razvija kratke, gusto razgranate izboje prekrivene tamnozelenim iglicama. Raste vrlo sporo, obično s godišnjim prirastom od oko 3–6 cm. Nakon otprilike deset godina doseže oko 0,4–0,6 m visine i 0,5–0,7 m širine. Starije biljke mogu narasti otprilike 0,8–1 m u visinu i 1–1,2 m u širinu. Krošnja je u početku gotovo pravilno kuglasta, a s godinama se obično blago širi i poprima široko kuglast do jastučast oblik. Iglice rastu po dvije u snopiću, čvrste su, krute te ravne do blago zakrivljene. Dosežu otprilike 5–8 cm duljine i zasićeno su do tamnozelene boje. Na kratkim izbojima vrlo su gusto raspoređene, pa biljka ostavlja dojam kompaktnosti i izražene strukture. Na starijim primjercima mogu se pojaviti češeri. Jajasti su do stožasto jajasti, dugi otprilike 5–8 cm, u početku zeleni, a dozrijevanjem prelaze u žutosmeđu do svijetlosmeđu boju. Dozrijevaju tijekom druge godine nakon oprašivanja. Vrlo je dobro otporan na mraz, otprilike do −28 do −30 °C.

Crni bor (Pinus nigra) stasito je crnogorično stablo koje raste u južnoj Europi i Sredozemlju, u nižim predjelima Alpa, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Iz široke rasprostranjenosti ove impozantne vrste proizlazi njezina velika prilagodljivost različitim uvjetima kojima je izlažemo u vrtovima i gradovima. Osobito dobro uspijeva na sunčanim padinama, a osim potrebe za svjetlom nema izraženih zahtjeva. Prirodno raste i u Hrvatskoj, a zbog klimatskih promjena sve se više cijeni i u toplijim nizinama kontinentalne Hrvatske. Uspijeva posvuda, čak i na izrazito siromašnim tlima. Dobro podnosi sušu i napreduje u nizinama kao i u planinskim predjelima. Često se sadi i kako bi štitio druge biljke od vjetra. Izvorna vrsta ovog bora stasito je stablo koje doseže velike dimenzije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u polusjeni krošnja postaje rjeđa, a raste osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se stablima pokazuje korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Stabla u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih se vrsta radi zgušnjavanja mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke čuva vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do −30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje bira se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i željenoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 28. 9. 2026