Crna bazga Serenade 'Jonade' Sambucus nigra Serenade 'Jonade'

Detaljan opis proizvoda

Crna bazga Serenade 'Jonade' - ubraja se među moderne ukrasne i uporabne bazge izrazito promjenjive boje lišća. Potječe od vrste prirodno rasprostranjene u Europi i zapadnoj Aziji, najčešće na rubovima šikara, uz putove i u hranjivima bogatim poplavnim nizinama. Često se navodi i kao Sambucus × strumpfii Serenade 'Jonade' i zaštićena je oplemenjivačkim pravima. Grm razvija višedebleni, dobro razgranat habitus i u našim uvjetima obično doseže 2–3 m visine i 1,5–2,5 m širine. Listovi su neparno perasti, uglavnom dugi 15–25 cm, s pilasto nazubljenim liskama. Proljetno listanje donosi ružičasto do crvenkasto obojene mlade izboje, ljeti listovi posvjetle do limetastozelene, a u jesen prelaze u ružičastocrvene tonove, pa grm djeluje živo i bez cvjetova. U svibnju i lipnju pojavljuju se plosnati cvatovi od 10–20 cm sastavljeni od sitnih krem-bijelih cvjetova nježnog mirisa. Cvjetovi pružaju nektar i pelud oprašivačima, a tradicionalno se koriste za napitke ili sušenje. Nakon cvatnje u kolovozu i rujnu dozrijevaju povijeni grozdovi sjajnih crnih boba namijenjenih ponajprije termičkoj obradi, primjerice za sirupe, sokove, želee ili vino, a ujedno privlače ptice. U kompoziciji se dobro uklapa uz tamnolisne drvenaste biljke, drijenove obojenih izboja i ukrasne trave.

Crna bazga, botanički poznata kao Sambucus nigra, grm je podrijetlom iz Euroazije i sjeverne Afrike. Riječ je o listopadnoj drvenastoj biljci koja se često cijeni zbog estetskih i ljekovitih svojstava. Često raste u prirodi, ali se uzgaja i u vrtovima zbog ukrasnih cvjetova i plodova. Cvjetovi su bijeli do krem-žuti, razvijaju se u bogatim štitcima i imaju karakterističan miris. Plodovi koji slijede nakon cvatnje sitne su tamnoljubičaste do crne bobe. Jestivi su i koriste se u kuhinji, često se od njih rade džemovi, sirupi ili čajevi, no to ovisi o pojedinom kultivaru. Crna bazga tradicionalno se koristila u narodnoj medicini zbog ljekovitih svojstava. U različitim kulturama primjenjivala se osobito kod prehlade i grlobolje. Listovi, cvjetovi i plodovi sadrže različite antioksidanse i vitamine. Nezahtjevan je grm koji preferira vlažna tla i sunčane do polusjenovite položaje. Uzgaja se i zbog privlačnog izgleda i jednostavnog održavanja.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, pri čemu puno sunce potiče bogatiju cvatnju i rodnost. Tlo treba biti vlažno, dobro propusno i humusno, podnosi i blago kiselo do lužnato tlo, ali se teška i prevlažna tla ne preporučuju. Grmovi se obično sade na razmak od 1,5–2 m, a dubina sadnje treba odgovarati veličini korijenove grude. Mlade biljke preporučuje se redovito zalijevati, osobito tijekom suše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili uravnoteženim organskim gnojivom koje potiče zdrav rast i cvatnju. Nakon cvatnje grmovi se mogu orezivati, starije grane se skraćuju i tako se održava kompaktan oblik. Otporna je na mraz i na većinu bolesti. Grmovi su samooplodni, no za veći urod preporučuje se posaditi više biljaka. Plodovi crne bazge jestivi su samo nakon termičke obrade i samo kod nekih kultivara, sirove bobe mogu biti blago otrovne, a kod ukrasnih kultivara njihova se konzumacija ne preporučuje.

Autor: Nikol | Revizija: 17.12.2025