Crna bazga Black Beauty 'Gerda' Sambucus nigra

Detaljan opis proizvoda

Crna bazga Black Beauty 'Gerda' - kultivar uzgojen u Velikoj Britaniji u istraživačkom središtu East Malling Research. U SAD-u je registriran biljnim patentom PP12305 iz 2001. godine, a u Europi se vodi kao zaštićeni kultivar. Riječ je o listopadnom grmu ili manjem stablu s više debalaca, koje u zrelosti obično doseže 2,5–4 m visine i širine, a u manjim vrtovima često se rezom održava na oko 2–3 m. Listovi su neparno perasti, najčešće s 3–7 pilasto nazubljenih listića, cijeli list dug je 15–25 cm i lista u tamnim vinskocrvenim do gotovo crnim tonovima. U svibnju i lipnju pojavljuju se plosnati štitci široki približno 10–20 cm, sastavljeni od sitnih ružičastih cvjetova koji su nježno limunasto mirisni i pružaju rani nektar i pelud. Nakon cvatnje razvija grozdove tamnoljubičastih do crnih plodova, koji najčešće dozrijevaju u kolovozu i rujnu, a koriste se za sokove, sirupe, džemove ili vino. Za kuhinjsku preradu upotrebljavaju se potpuno obojeni plodovi i cvjetovi, dok se sirovi nezreli plodovi i zeleni dijelovi biljke ne konzumiraju. Plodovi sadrže ponajprije antocijane, druge polifenole i vitamin C, što se kod bazge tradicionalno koristi u domaćim napitcima. U kompoziciji se ističe uz sviba obojenih izboja, svijetlolisne suručice, ukrasne trave te u modernim šljunčanim nasadima, gdje tamno lišće stvara smiren kontrast.

Crna bazga, botanički poznata kao Sambucus nigra, grm je podrijetlom iz Euroazije i sjeverne Afrike. Riječ je o listopadnoj drvenastoj biljci koja se često cijeni zbog estetskih i ljekovitih svojstava. Često raste u prirodi, ali se uzgaja i u vrtovima zbog dekorativnih cvjetova i plodova. Cvjetovi su bijeli do krem-žuti, razvijaju se u bogatim štitcima i imaju karakterističan miris. Plodovi koji slijede nakon cvatnje sitne su tamnoljubičaste do crne bobe. Jestivi su i koriste se u kuhinji, često se od njih rade džemovi, sirupi ili čajevi, no to ovisi o pojedinom kultivaru. Crna bazga tradicionalno se koristila u narodnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. U različitim kulturama primjenjivala se osobito kod prehlade i grlobolje. Listovi, cvjetovi i plodovi sadrže razne antioksidanse i vitamine. Nezahtjevan je grm kojem odgovaraju vlažna tla i sunčani do polusjenoviti položaji. Uzgaja se i zbog privlačnog izgleda i jednostavnog održavanja.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom do polusjenovitom položaju, pri čemu puno sunce potiče bogatiju cvatnju i rodnost. Tlo treba biti vlažno, dobro propusno i humusno, podnosi i blago kisele do alkalne uvjete, no teška i prevlažna tla ne preporučuju se. Grmovi se obično sade na razmak 1,5–2 m, a dubina sadnje treba odgovarati veličini korijenove grude. Mlade biljke preporučuje se redovito zalijevati, osobito tijekom suše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili uravnoteženim organskim gnojivom, koje potiče zdrav rast i cvatnju. Nakon cvatnje grmovi se mogu rezati, pri čemu se skraćuju starije grane i tako održava kompaktan oblik. Otporna je na mraz i na većinu bolesti. Grmovi su samooplodni, no za veći urod preporučuje se posaditi više biljaka. Plodovi crne bazge jestivi su samo nakon termičke obrade i kod nekih kultivara, sirove bobe mogu biti blago otrovne, a kod ukrasnih kultivara njihova se konzumacija ne preporučuje.

Autor: Nikol | Revizija: 17.12.2025