Crandallov penstemon subsp. glabrescens - Penstemon crandallii subsp. glabrescens Penstemon crandallii subsp. glabrescens

Detaljan opis proizvoda

Crandallov penstemon subsp. glabrescens  - nizak penstemon s jugozapada SAD-a, rasprostranjen uglavnom u Coloradu i sjevernom Novom Meksiku. U prirodi raste na otprilike 1700–3400 m nadmorske visine na suhim, kamenitim padinama i siparima u otvorenim sastojinama pinyon bora i borovice ili drugih borova, gdje se tlo nakon kiše brzo prosušuje. U vrtu tvori zimzelen do poluzimzelen, blago odrvenjeli polugrm koji se širi u niske sagove široke oko 30–35 cm. U vrijeme cvatnje obično doseže 15–20 cm, a pojedinačne stabljike mogu biti i više. Podvrsta glabrescens razlikuje se tek neznatno, manje dlakavim lišćem. Uski, linearni listovi dugi otprilike 0,6–2,5 cm daju nasadu teksturu nalik „iglicama“ i izvan sezone. U svibnju i lipnju, ponegdje i do srpnja, izrastaju polupolegle stabljike s jednostranim grozdovima cjevastih cvjetova u nijansama od plavoljubičaste do ružičastoljubičaste. Cvjetovi su bogati nektarom pa ih posjećuju pčele i bumbari, a trnovi se ne razvijaju. Nakon cvatnje nizak nasad ostaje kao nježna šara u šljunku. U vrtnoj kompoziciji lijepo se slaže s majčinom dušicom, niskim žednjacima, gušaricama (Alyssum) i travama otpornima na sušu.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i toplo, zaštićeno mjesto na kojem tlo zimi ne ostaje dugo mokro. Najprikladniji je propusni pjeskovito-ilovasti do šljunkoviti supstrat s dobrom drenažom, pH otprilike 6,5–7,8, a često dobro uspijeva i na blago vapnenastoj podlozi. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi suša razdoblja, pri čemu je prevlaživanje rizičnije od kratkotrajne suše. Gnojidba je umjerena, prikladan je proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo s nižim udjelom dušika kako bi izboji ostali čvrsti i ne bi se izdužili. Nakon cvatnje nasad se često zgušnjava laganim prikraćivanjem izboja, dubok rez u staro drvo se izbjegava, a krajem zime uklanjaju se oštećeni dijelovi i ostavlja se dio zelenih izboja radi bržeg obrastanja. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, na razmaku sadnje 35–40 cm, odnosno približno 6–9 biljaka po m². Razvijene biljke u suhom, dobro dreniranom tlu obično podnose oko -20 °C, a u hladnijim položajima i kod svježe sadnje pokazala se korisnom lagana zaštita granama četinjača ili suhim mineralnim malčem, koji zimi održava korijenov vrat prozračnim. U posudama je obično potrebna zimska zaštita korijenove grude, a prije svega odvod suvišne vode jer natopljeni supstrat povećava rizik od izmrzavanja. Od bolesti se pri vlazi može pojaviti trulež korijena ili pepelnica, na mladim izbojima povremeno se javljaju lisne uši, a u toplim ljetima i crveni pauci.

Autor: Nikol | Revizija: 12.1. 2026