Carmichaelov jedić 'Pershore Abbey' - Aconitum carmichaelii 'Pershore Abbey' Aconitum carmichaelii 'Pershore Abbey'

Detaljan opis proizvoda

Carmichaelov jedić 'Pershore Abbey' - kasnocvjetni kultivar iz skupine jedića, koji se ističu stabilnom, uspravnom siluetom i hladnim modrim nijansama u vrijeme kada većina gredica već gubi zamah. U katalozima se ponekad navodi i pod imenom Aconitum carmichaelii 'Pershore Abbey', no u praksi odgovara vrtnim hibridima koji se nadovezuju na skupinu Arendsii. Biljka razvija gust, kompaktan busen čvrstih, slabo razgranatih stabljika i dlanasto razdijeljenih, tamnozelenih listova, koji čine izraziti donji sloj i izvan vremena cvatnje. Od rujna do listopada na vrhovima stabljika izrastaju gusti grozdovi kacigastih cvjetova modroljubičaste boje. Cvat djeluje čisto i grafički, ističe se i za oblačne jeseni, a uz to pruža pelud i nektar kasnim oprašivačima. U zrelosti obično doseže 80–100 cm i širi se na 40–50 cm, pa djeluje kao prirodni „stup“ u stražnjem dijelu gredice s trajnicama, uz ogradu ili kao ritmički element u skupini. Kao rezano cvijeće traje nekoliko dana i cijeni se u jesenskim aranžmanima, gdje modra boja uravnotežuje žute i narančaste tonove. U kompoziciji se lijepo nadovezuje na paprati, hoste, Actaea (Cimicifuga), japansku šumaricu i ukrasne trave. Cijela biljka je jako otrovna, pa je potreban oprez pri rukovanju i u vrtovima s malom djecom i kućnim ljubimcima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju s jutarnjim ili raspršenim suncem, u polusjeni do svjetlijoj sjeni, idealno u zavjetrini, gdje se cvjetne stabljike ne lome na vjetru. Zahtijeva humusno, hranjivo tlo koje ostaje ravnomjerno vlažno, ali ne i dugotrajno natopljeno. U težim tlima preporučuje se drenažni sloj, a malč od lisnog humusa ili komposta ublažava kolebanja vlage i temperature. Odgovara mu slabo kisela do neutralna reakcija tla, pH približno 6–7,5. Sadnja se pokazala uspješnom u proljeće ili u jesen. Kad se dobro ukorijeni, podnosi mrazeve otprilike do -30 °C, no u prvim zimama korisno je lagano malčiranje preko korijenova vrata. Tijekom vegetacije u suši se provodi zalijevanje i umjerena gnojidba kompostom, kako bi stabljike ostale čvrste, a cvatnja ujednačena. Rez se provodi nakon cvatnje ili krajem zime, jer suhe stabljike prirodno štite busen. Razmak sadnje iznosi oko 45–55 cm, što odgovara približno 4–5 busena po m². Od bolesti se pri toplom i suhom vremenu može pojaviti pepelnica, od štetnika ponajprije lisne uši na mladim izbojima, a povremeno i puževi, koji oštećuju lišće u listanju. U dobrim uvjetima riječ je o trajnici koja traži minimalno održavanje i daje izrazit učinak na prijelazu ljeta u jesen.

Autor: Nikol | Revizija: 10.2. 2026