Brestolisna končara 'Variegata' - Filipendula ulmaria 'Variegata' Filipendula ulmaria 'Variegata'

Detaljan opis proizvoda

Brestolisna končara 'Variegata'  - ukrasni kultivar brestolisne končare, višegodišnje biljke vlažnih staništa iz porodice ruža (Rosaceae). Izvorna Filipendula ulmaria domaća je europska vrsta vlažnih livada, jaraka, obala potoka, izvorišta i svijetlih rubova poplavnih šuma. Kultivar 'Variegata' oblikuje uspravan listopadan busen visok oko 0,8–1 m i širok 0,5–0,7 m. Glavni ukras su listovi: tamnozeleni, perasto razdijeljeni, duboko izbrazdani žilama i nepravilno šareni krem-žutom do bjelkasto-žutom šarom. Svijetle mrlje i pruge razlikuju se od lista do lista, pa busen djeluje živo već od proljetnog tjeranja. Od lipnja do kolovoza iznad lišća izrastaju razgranate, prozračne gronje sitnih krem-bijelih cvjetova. Cvjetovi mirišu slatko do medeno, privlače pčele, osolike muhe i drugi sitni kukci te su prikladni za rezanje u prirodno oblikovane bukete. Brestolisna končara sadrži tanine, flavonoide i salicilate te se ubraja među tradicionalno korištene ljekovite biljke europskog sela, osobito u čajnim mješavinama. Kod ukrasnog kultivara ističu se ponajprije dekorativno lišće, sklonost vlažnim staništima i medeni miris cvjetova. U kompoziciji se dobro slaže s perunikama, hostama, papratima, brunerama, astilbama, vrbicama (Lythrum), protivcima (Lysimachia), šaševima i travama vlažnih staništa.

Uzgoj: Bira se sunce do polusjene. Na suncu biljci treba stalno vlažno tlo, a u polusjeni listovi dulje zadržavaju svjež izgled i svijetle šare manje ožegnu. Tlo treba biti humusno, hranjivo, vlažno do mokrije, ali zimi bez dugotrajnog zadržavanja vode oko korijenova vrata. Prikladan pH je oko 6,0–8,0. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. U skupini se sade 3–5 biljaka po m², a razmak sadnje iznosi oko 40–60 cm. Nakon sadnje potrebno je redovito zalijevanje do ukorjenjivanja, a u sušnom ljetu zalijevanje ostaje važno i kod starijih busena. Malč od lišća ili komposta pomaže zadržati vlagu u tlu i potiče humusnu strukturu tla. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili organsko gnojivo za trajnice. Ocvale stabljike mogu se odrezati radi urednijeg izgleda, a suhi nadzemni dijelovi uklanjaju se u jesen ili rano u proljeće. Ako se u busenu pojave potpuno zeleni izboji bez šara, uklanjaju se pri dnu kako ne bi prerasli šarolisni dio. Uzgoj u posudi moguć je samo u većim posudama sa stabilnom vlagom, najbolje u polusjeni. Otpornost na mraz iznosi oko −30 do −40 °C. Moguće poteškoće predstavljaju Philaenus spumarius, puževi golaći, lisne uši, pepelnica i pjegavost lista pri slabom strujanju zraka. U presuhom tlu biljka gubi svježinu, rubovi listova se suše, a cvatnja slabi.

Autor: Kristýna | Revizija: 25.06. 2026