Breskvolisni zvončić 'Grandiflora' - Campanula persicifolia 'Grandiflora' Campanula persicifolia 'Grandiflora'

Detaljan opis proizvoda

Breskvolisni zvončić 'Grandiflora' - ubraja se među dugovječne trajnice otvorenih svijetlih šuma, šikara i obronaka Europe i zapadne Azije. Oblikuje prizemnu rozetu uskih, čvršćih, sjajnih listova nalik listu breskve, iz koje izrastaju uspravne stabljike. Kultivar 'Grandiflora' odabire se zbog većih, široko zvonastih cvjetova u nijansama plave do plavoljubičaste, složenih u vršni grozd, a u katalozima se vodi i kao 'Grandiflora Coerulea'. Cvjetovi se otvaraju postupno od lipnja do kolovoza, a pojedinačna zvona velika su oko 4–5 cm. U zrelosti doseže otprilike 70–80 cm u visinu i 25–35 cm u širinu, a busen se s vremenom blago širi kratkim podankom. U vrtu dolazi do izražaja u skupinama među ukrasnim travama, s iglicama, mačjom metvicom ili ružama, gdje plavi tonovi ublažavaju tople boje cvjetova. Dobro se uklapa i u nasade seoskog ugođaja uz ivančice, kadulje i pustikare. Cvjetovi su prikladni za rezanje, a nasad rado posjećuju pčele i bumbari. Biljka nema trnova i uobičajeno se ubraja među neotrovne vrtne trajnice.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na sunčanom položaju ili u svijetloj polusjeni s dobrim strujanjem zraka. Ključna je drenaža, a odgovara šljunkovito do kamenito tlo s dodatkom humusa, idealno u blago lužnatom do neutralnom rasponu pH 6,5–7,5, dok se u posudama pokazao dobrim dodatak perlita ili drobljene lave. U teža tla obično se dodaje krupni pijesak ili šljunak, a zimi smeta prevlaživanje oko korijenovog vrata. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom dugih sušnih razdoblja, a trajno vlažno stanište povećava rizik od truljenja. Gnojidba je dovoljna umjerena, primjerice tanak sloj komposta u proljeće, kako busen ne bi tjerao mekane izboje. Ocvale stabljike obično se uklanjaju kako bi busen ostao kompaktan, a dijeljenje busena provodi se u proljeće ili krajem ljeta. Otpornost na mraz u kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otprilike do -23 °C, osjetljivije su mlade sadnice u vlažnoj zimi, pa se preporučuje sadnja na povišeno mjesto ili u posudu s drenažnim slojem. Vrijeme sadnje obično se planira od ožujka do listopada, a u planinskim područjima često se bira proljeće kako bi biljke do zime dobro ukorijenile. Razmak sadnje od 25–30 cm odgovara otprilike 9–12 biljaka po m². Od mogućih poteškoća javljaju se puževi na mladim izbojima i gljivične pjegavosti pri dugotrajnoj vlazi. Zimi niska rozeta ostaje uočljiva među kamenjem, a u proljeće brzo ponovno zameće pupoljke.

Autor: Nikol | Revizija: 20.1. 2026