Bor pinija Pinus pinea

Detaljan opis proizvoda

Bor pinija  - potječe sa Sredozemlja, gdje je tipično stablo priobalnih područja, suhih padina i pjeskovitih tala. U domovini doseže 20–25 m, a u srednjoj Europi obično 6–12 m visine i 4–8 m širine. U mladosti ima stožast habitus, a s godinama razvija izrazitu krošnju u obliku suncobrana s vodoravno raširenim granama. Deblo je prekriveno debelom, crvenosmeđom ispucalom korom. Iglice rastu u snopićima po dvije, duge su 10–20 cm, mekše nego kod većine borova i sočno zelene. Češeri su gotovo kuglasti, dugi 8–15 cm i dozrijevaju treće godine nakon oprašivanja. Sadrže krupne sjemenke bez krilca poznate kao pinjoli, bogate mastima, bjelančevinama i mineralnim tvarima. U kuhinji se koriste u salatama, pestu i pecivima. Stablo se oprašuje vjetrom, a muški i ženski češerići razvijaju se na istoj biljci.

Uzgoj: Pinus pinea zahtijeva puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno s južnom ekspozicijom. Tlo mora biti vrlo propusno, pjeskovito do šljunkovito, s pH 6,0–7,5. Ne podnosi dugotrajno prevlaživanje ni teška glinasta tla. Sadnja se preporučuje u proljeće kako bi se stablo do zime dobro ukorijenilo. Mlade biljke osjetljivije su na mraz, a starija stabla kratkotrajno podnose −12 do −15 °C, dok pri duljim mrazevima može doći do oštećenja iglica i mladica. U hladnijim krajevima kontinentalne Hrvatske preporučuje se zimska zaštita i uzgoj u posudama koje se mogu premjestiti u prostor bez mraza. Rez obično nije potreban, uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Vrsta je vrlo otporna na sušu i vjetar, a bolesti i štetnici pojavljuju se rijetko. Razmak sadnje kod solitera trebao bi iznositi najmanje 4–6 m kako bi se krošnja mogla potpuno razviti.

Autor: Lucie Š. | Revizija: 11. 02. 2026