Bodljikava smreka 'The Blues' Picea pungens 'The Blues'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'The Blues' - osebujan kultivar bodljikave smreke koji se ističe neobičnim, povijenim do žalosnim habitusom. Ova drvenasta biljka selekcionirana je zbog sposobnosti stvaranja kaskadnih oblika koji se dinamično mijenjaju ovisno o načinu vezivanja vrha. U zrelosti, ovisno o vođenju debla, može doseći visinu od 2,0–3,0 metra i širinu od oko 1,0–1,5 metra. Iglice su krute, bodljikave i intenzivne čeličnoplave do srebrnaste boje, a na granama su gusto raspoređene. Takvu obojenost podupire snažan voštani sloj koji štiti biljku od sunčevog zračenja i kolebanja temperature. U vrtnoj arhitekturi 'The Blues' briljira kao upečatljiv soliter u kombinaciji s niskim trajnicama, ukrasnim travama ili u minimalističkim rješenjima s kamenim lomljencem. Sposobnost da u prostor unese osjećaj pokreta i ugođaja čini je vrlo cijenjenom drvenastom biljkom za moderne vrtove, kamenjare i reprezentativne prostore.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Lijepo je četinjasto stablo podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u crnicama stepskog pojasa, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boje su mutnozelene, sivozelene do srebrnastobjelkaste, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Naraste do 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim, stožasto raspoređenim granama. Riječ je o jednoj od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sivih ili plavosivih iglica, posebno u mladosti, odnosno do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače trpe. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjački listinac. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja dovode do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika osobito crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 12.6. 2026