Bodljikava smreka 'St. Mary's Broom' Picea pungens 'St. Mary's Broom'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'St. Mary's Broom'  - jedinstveni patuljasti kultivar bodljikave smreke. Otkriven je kao vještičja metla, prirodna mutacija iznimno gustog i sporog rasta. U mladosti oblikuje plosnatu, a kasnije polukuglastu do široko stožastu krošnju. Zrelost dostiže tek nakon mnogo godina, a tada doseže visinu od 0,6–1,0 metra i sličnu širinu. Iglice su kratke, krute i bodljikave, intenzivne plavosrebrne boje. Zahvaljujući debelom voštanom sloju ta je boja vrlo postojana i u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Kultivar je visoko cijenjen zbog vizualne stabilnosti i sposobnosti da zadrži kompaktan habitus bez ikakvog oblikovanja rezom. 'St. Mary's Broom' idealan je element za kamenjare, vrištine i ukrasne posude na terasama. Lijepo se ističe i kao kontrastni naglasak uz niske trajnice i ukrasne trave, gdje u prostor unosi osjećaj trajnog reda i profinjene elegancije.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Riječ je o lijepoj četinjači podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste uz obale planinskih rijeka i na močvarnim staništima. Dobro uspijeva na černozemnim tlima stepskog pojasa, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su dulje, krute i jako bodljikave. Boja im je mutnozelena, sivozelena do srebrnasto bjelkasta, a sa svake strane imaju 3–6 redova puči. Češeri su mekani i valjkasto izduženi. U mladosti su obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Stablo doseže 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim granama i stožasta. Jedna je od najomiljenijih smreka u hortikulturi, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sivih ili plavosivih iglica, posebno u mladoj dobi, odnosno do 20–30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova te u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zbog sporog rasta prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5. Zato se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore. Ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. U toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, ali dugotrajna sušna razdoblja dovode do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C. U uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna. Mlade biljke u posudama ipak bolje prezimljavaju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena. U proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. U nepovoljnim uvjetima mogu se pojaviti gljivične pjegavosti iglica. Od štetnika se javljaju ponajprije crveni pauci i lisne uši. Njihovu pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka. Tako kultivar ima dovoljno prostora da razvije puni oblik i boju.

Autor: Nikol | Revizija: 12.6. 2026