Bodljikava smreka 'Montgomery' Picea pungens 'Montgomery'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Montgomery' - kompaktna četinjača upadljivo srebrnoplave boje koja pripada patuljastim kultivarima vrste Picea pungens. Ta vrsta potječe iz Stjenovitog gorja u Sjevernoj Americi, gdje raste na hladnim, često vjetrovitim padinama s razmjerno suhim ljetom. Kultivar je odabran 30-ih godina 20. stoljeća u američkom rasadniku Montgomery Nursery kao sporo rastući oblik zbijenog habitusa i plavo obojenih iglica. U uvjetima srednje Europe obično naraste 2–3 m u visinu i otprilike 2–3 m u širinu. Godišnji prirast iznosi oko 5–10 cm, a u dobi od deset godina biljke su obično visoke približno 0,9–1,5 m. U početku oblikuje spljošteno kuglast grm, a s godinama prelazi u široko stožast do jastučast oblik vrlo gustog grananja. Iglice su duge 2–3 cm, čvrste, četverobridne i izrazito bodljikave. Zrakasto su raspoređene oko izboja i s obje strane mat do srebrnasto plave. Proljetni prirasti obično su nešto svjetliji i nekoliko tjedana tvore svijetli rub po obodu krošnje, koji nježno kontrastira sa starijim iglicama. Starije biljke mogu nositi manji broj smećkastih visećih češera koji naglašavaju prirodan karakter ove drvenaste biljke. Zahvaljujući manjim dimenzijama i kompaktnom habitusu, kultivar je prikladan za predvrtove, kamenjare i vrištine te kao nizak naglasak u travnjaku. Dobro se uklapa i u dovoljno velike posude na terasama i uz ulaze, gdje donosi strukturu tijekom cijele godine i kontrast boja uz listopadne grmove i ukrasne trave.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. To je lijepo crnogorično stablo koje potječe iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u crnicama stepskog pojasa, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boja im je mat zelena, sivozelena do srebrnasto bjelkasta, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani i valjkasto izduženi. U mladosti su obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Stablo naraste 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim granama koje tvore stožast oblik. Jedna je od najomiljenijih smreka u vrtnom oblikovanju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Posebno su dekorativni kultivari sivih ili plavosivih iglica, osobito u mladosti, odnosno do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače trpe. Zbog sporog rasta prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje joj odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada. U toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C. U uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, a u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika prije svega grinje i lisne uši. Njihovu pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 25.11.2025