Bodljikava smreka 'Iseli Fastigiata' Picea pungens 'Iseli Fastigiata'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Iseli Fastigiata' - vitka, stupasta forma bodljikave smreke. Potječe iz planinskih područja Stjenjaka u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike, gdje raste na sunčanim padinama i u hladnim dolinama. Kultivar 'Iseli Fastigiata' odabran je kao stupasti sijanac u američkom rasadniku Iseli oko 1965. godine, a u širu prodaju dospio je sedamdesetih godina. Oblikuje usku piramidalnu do stupastu krošnju s jednim glavnim vrhom i gustim, kratkim granama koje zadržavaju oblik i bez reza. U 10 godina obično doseže otprilike 3–6 m, a u zrelosti se navodi visina od oko 10–15 m uz širinu od približno 3–4 m. Godišnji prirast često iznosi oko 20–40 cm, ovisno o tlu i vlazi. Iglice su četverobridne, krute i bodljikave, uglavnom duge 2–3 cm, obojene u srebrnastoplave do plavozelene tonove. Smola nakon trljanja nježno miriše, a zimi dolazi do izražaja i čeličnosivo granje. U proljeće se pojavljuju neupadljivi muški češerići, a na starijim stablima i viseći češeri dugi približno 6–10 cm, koji dozrijevaju u jesen. U kompoziciji se lijepo slaže s tamnozelenom tisom, jelama, lovorvišnjom ili šimširom, odnosno s ukrasnim travama i kamenom, gdje ističe čiste linije sadnje.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Riječ je o lijepoj četinjači koja potječe iz Sjeverne Amerike, gdje raste uz obale planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u černozemnim tlima stepskog pojasa, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj duže, krute i jako bodljikave. Boja im je mat zelena, sivozelena do srebrnastobjelkasta, a sa svake strane imaju 3–6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Doseže visinu od 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim, stožasto raspoređenim granama. Jedna je od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Posebno su dekorativni kultivari sa sivim ili plavosivim iglicama, osobito u mladosti, odnosno do 20–30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Najbolje joj odgovara položaj na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjačka stelja. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanje temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 6.1. 2026