Bodljikava smreka 'Hoopsii' Picea pungens 'Hoopsii'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Hoopsii' - spororastuća smreka. Kultivar 'Hoopsii' stariji je vrtni odabir koji se navodi kao selekcija razmnožavana od kraja 50-ih godina 20. stoljeća u nizozemskom Boskoopu. Oblikuje pravilnu stožastu do usko piramidalnu krošnju s gustim granjem i jednom od najizraženijih plavosrebrnih boja unutar vrste. Iglice su kratke, obično duge 2–3 cm, četverobridne, krute i bodljikave. Najčišću boju imaju u proljeće, a ljeti prelaze u plavozelene tonove. Smola nakon trljanja nježno miriše, a zimi dolazi do izražaja i čelično sivo granje. Na starijim stablima mogu se pojaviti viseći, valjkasti češeri dugi približno 6–10 cm, koji dozrijevaju tijekom jeseni i nakon otvaranja oslobađaju sjeme. Drvenasta biljka primjenjuje se kao soliter na reprezentativnim mjestima, kao zimski obojeni naglasak uz terasu i u skupinama četinjača, gdje plavi ton lijepo kontrastira s tamnozelenom tisom, jelom, lovorvišnjom i šimširom. U modernim nasadima skladno se slaže s kamenim malčem, vrijeskom i ukrasnim travama, gdje nenametljivo naglašava linije vrta.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Lijepo je stablo četinjače podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u černozemnim tlima stepskog pojasa, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boje su mat zelene, sivozelene do srebrnasto bjelkaste, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Naraste do 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim granama stožastog rasporeda. Riječ je o jednoj od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Posebno su dekorativni kultivari sa sivim ili plavosivim iglicama, osobito u mladoj dobi, odnosno do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla, a ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada je posuda ukopana u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 6.1. 2026