Bodljikava smreka 'Glauca Compacta' Picea pungens 'Glauca Compacta'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Glauca Compacta' - zimzeleni, spororastući kultivar bodljikave smreke koji je nastao u SAD-u prije 1972. godine i povezuje se s imenom uzgajivača Thuema. Prvi stručni opis kultivara potječe iz 1979. godine. Izvorna vrsta potječe iz Stjenjaka u Sjevernoj Americi, gdje naseljava hladnije planinske doline, padine i okolicu vodotoka. Kultivar u mladosti razvija gust, zaobljen do široko stožast oblik, a s vremenom se ističe vršni izboj i krošnja dobiva pravilniji stožast obris. Rast je u početku spor, otprilike 8–15 cm godišnje. U dobi od deset godina obično doseže oko 1 m visine i 0,7–1 m širine, a u visokoj starosti može narasti do približno 3–5 m visine i 2–3 m širine. Kratke, čvrste grane nose krute, četverobridne i izrazito bodljikave iglice duge do oko 3 cm. Zasićeno plava do srebrnoplava boja ostaje dekorativna cijele godine i najizraženija je na punom suncu. Proljetni prirasti svjetliji su i stvaraju kontrast sa starijim iglicama. U travnju i svibnju na starijim se biljkama pojavljuju neupadljivi muški i ženski češeri, a kasnije se mogu razviti viseći valjkasti češeri koji nakon dozrijevanja posmeđe. Kultivar dolazi do izražaja kao soliter u manjim i srednje velikim vrtovima, u predvrtovima, u šljunčanim nasadima i uz modernu arhitekturu. Lijepo se ističe uz tamnozelene četinjače, borove, borovice ili drvenaste biljke vinskocrvenog lišća, a zahvaljujući zimzelenom karakteru drži vrtnu kompoziciju i zimi.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Riječ je o lijepom stablu četinjači podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u tlima tipa černozema u stepskom pojasu, ali i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boja im je mutnozelena, sivozelena do srebrnasto bjelkasta, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Naraste do 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim granama stožastog rasporeda. Jedna je od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u brojnim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sivih ili plavosivih iglica, posebice u mladosti, odnosno do 20-30 godina starosti. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj:  Najbolje joj odgovara potpuno osunčan položaj, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju kisela do blago kisela tla, približno u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus od četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima koristi im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskim uvjetima. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljno oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Kristýna | Revizija: 17.09. 2026