Bodljikava smreka 'Blue Totem' Picea pungens 'Blue Totem'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Blue Totem' - kultivar 'Blue Totem' nastao je kao selekcija stupastog habitusa i upadljivo plavih iglica, a u ponudu je uvršten u drugoj polovici 20. stoljeća. U zrelosti obično doseže približno 4–6 m visine i 1–1,5 m širine, a nakon deset godina visok je oko 2–2,5 m i širok oko 0,7–1 m. Krošnja je usko stožasta do stupasta, grane su kratke, čvrste i uglavnom vodoravno postavljene, pa tvore gust, kompaktan oblik prikladan i za manje vrtove. Iglice su jake, bodljikave, duge oko 2–3 cm, četverobridne i zrakasto raspoređene oko izboja, s obje strane jarko do srebrnasto plave. Proljetni prirasti obično su svjetliji, ponekad blago krem boje, i nekoliko tjedana kontrastiraju sa starijim iglicama te krošnji daju živahan izgled. Starija stabla mogu razviti manji broj visećih češera dugih oko 6–10 cm, koji dodatno naglašavaju prirodan karakter kultivara. Primjenjuje se kao vitki soliter na travnjaku, okomiti naglasak u nasadima vrištine i kamenjarki te kao kontrast listopadnim grmovima i travama, gdje unosi stalnu strukturu i zimi.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Riječ je o lijepom stablu četinjače podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste uz obale planinskih rijeka i na močvarnim staništima. Dobro uspijeva i na černozemnim tlima stepskog pojasa i na tresetnim te prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boja im je mat zelena, sivozelena do srebrnasto bjelkasta, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Doseže 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim granama stožastog rasporeda. Jedna je od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u brojnim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sivih ili plavosivih iglica, posebno u mladosti, odnosno do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili kompostirane iglice četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinskim i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a oblikovanje rezom nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje (crveni pauci) ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 25.11.2025