Bodljikava smreka 'Bizon Blue' Picea pungens 'Bizon Blue'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Bizon Blue' - pripada četinjačama podrijetlom iz Stjenovitog gorja Sjeverne Amerike, gdje raste na hladnim, vjetrovitim padinama s razmjerno suhim ljetom. Kultivar 'Bizon Blue' nastao je u američkom rasadniku Bizon Nursery kao selekcija sa zasićeno plavim iglicama i gušćim rastom. U zrelosti doseže otprilike 6–8 m visine i 3–4 m širine, rast je postupan, a s deset godina biljke su obično visoke oko 2 m i široke oko 1,3 m. Krošnja je široko stožasta, grane su kratke, krute i pretežno vodoravne, pa tvore kompaktan habitus. Iglice su debele, bodljikave, duge 2–3 cm, zrakasto raspoređene oko izboja, s obje strane svijetlo do srebrnasto plave. Najupečatljivije obilježje kultivara su proljetni prirasti koji tjeraju u kremasto žutim do gotovo bijelim tonovima i nekoliko tjedana oštro kontrastiraju sa starijim plavim iglicama, osobito na sunčanim položajima. Tijekom ljeta prirasti postupno tamne i prelaze u plavkastu nijansu, no krošnja zadržava dekorativan izgled tijekom cijele godine. Bodljikava smreka 'Bizon Blue' unosi u nasade stalnu strukturu i izvan glavne sezone, gusto granje pruža zaklon sitnim pticama, a primjenjuje se kao soliter na travnjaku, u vrištinama i u mješovitim skupinama s listopadnim grmljem i travama.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Lijepo je četinjasto stablo podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka, ali i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva u černozemnim tlima stepskog pojasa, kao i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su dulje, krute i jako bodljikave. Mutno su zelene, sivozelene do srebrnasto bjelkaste boje, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Doseže 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim, stožasto raspoređenim granama. Jedna je od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sa sivim ili plavosivim iglicama, pogotovo u mladoj dobi, tj. do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače stradavaju. Zbog sporog rasta prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivno obojenje proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjasti listinac. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i suhim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili nakon ukopavanja posude u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 25.11.2025