Bodljikava smreka 'Bialobok' Picea pungens 'Bialobok'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Bialobok' - poljski kultivar bodljikave smreke, nastao odabirom u rasadniku Jana Białoboka kao upadljivo obojen sijanac vrste podrijetlom iz Stjenjaka u Sjevernoj Americi. U prirodi bodljikava smreka nastanjuje planinske padine s hladnim zimama i razmjerno suhim ljetima, što se odražava u njezinoj otpornosti na mraz i vjetar. Kultivar 'Bialobok' u srednjoeuropskim uvjetima obično doseže 3–5 m visine i oko 3 m širine, no raste polagano, pa su biljke u dobi od deset godina visoke oko 2 m. Habitus je široko stožast, grane su kratke, krute i pretežno vodoravno postavljene, pa tvore gust kostur krošnje. Iglice su čvrste, bodljikave, duge oko 2–3 cm, zrakasto raspoređene oko izboja, s obje strane svijetlo do srebrnastoplave. Najupečatljivija osobina kultivara proljetni su prirasti, koji se pojavljuju u krem žutoj do gotovo bijeloj boji i nekoliko tjedana oštro odudaraju od starijih plavih iglica, osobito na potpuno osunčanim položajima. Kako sezona odmiče, mlade iglice postupno tamne i prelaze u plavkastu nijansu, no krošnja ipak zadržava svjež izgled tijekom cijele godine. Bodljikava smreka 'Bialobok' primjenjuje se kao soliter na travnjaku, dominantan element u vrištinama i upečatljiv dio mješovitih nasada s drugim četinjačama i grmovima, gdje unosi strukturu i boju i u zimskom razdoblju. Bodljikave iglice ujedno tvore prirodnu barijeru, a gusto grananje pruža zaklon sitnim pticama, dok smolasti miris iglica dolazi do izražaja pri dodiru ili nakon kiše.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Lijepo je četinjačasto stablo podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste na obalama planinskih rijeka, ali i na močvarnim mjestima. Uspijeva i na černozemnim tlima stepskog pojasa i na tresetnim i prevlažnim tlima. Iglice su joj dulje, krute i jako bodljikave. Boja im je mat zelena, sivozelena do srebrnastobjelkasta, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Doseže 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim, stožasto raspoređenim granama. Riječ je o jednoj od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Osobito su dekorativni kultivari sa sivim ili plavosivim iglicama, posebno u mladoj dobi, odnosno do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače pate. Zbog sporog rasta prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj:  Biljci najbolje odgovara potpuno osunčan položaj, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili stelja četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i suhim razdobljima koristi im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, dok mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se svodi na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 25.11.2025