Bodljikava smreka 'Aubie's Spreader' Picea pungens 'Aubie's Spreader'

Detaljan opis proizvoda

Bodljikava smreka 'Aubie's Spreader' - vrlo dekorativan kultivar bodljikave smreke podrijetlom iz planinskih područja Stjenjaka u Sjevernoj Americi, gdje raste na hladnijim padinama i u dolinama s dobro dreniranim, često kamenitim tlima. Kultivar 'Aubie's Spreader' ubraja se u niske, raširene selekcije pretežno vodoravnog rasta, s tek blago uzdignutim vrhovima grana. Stvara guste jastuke do puzajućih tepiha od kratkih izboja s krutim, bodljikavim iglicama modrozelenog do srebrnastoplavog tona, koji je najizraženiji na punom suncu i u suhljem zraku. Raste sporije i pravilno, pa se lako održava i u manjim vrtovima. U kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće doseže visinu od oko 0,3–0,6 m i širinu od 1–1,8 m, a kod starijih biljaka raspon može iznositi i oko 2 m. U proljeće se pojavljuju neupadljivi muški i ženski češerići, a kasnije sitniji češeri, uglavnom ukrasne vrijednosti. Zahvaljujući zimzelenim iglicama drži kompoziciju i zimi te lijepo kontrastira s trajnicama na gredicama sušnih staništa, lavandom, niskim suručicama ili ukrasnim travama. Primjenjuje se kao niska dominanta na kamenjarima, u predvrtovima, uz rub staza, u posudama te kao element za učvršćivanje padina, gdje se korijeni plitkim, ali široko razgranatim sustavom.

Bodljikava smreka naziva se i srebrna smreka. Lijepo je crnogorično stablo podrijetlom iz Sjeverne Amerike, gdje raste uz obale planinskih rijeka i na močvarnim mjestima. Dobro uspijeva i na černozemima stepskog pojasa i na tresetnim te prevlažnim tlima. Iglice su joj duže, krute i jako bodljikave. Boje su mat zelene, sivozelene do srebrnastobjelkaste, a sa svake strane imaju 3-6 redova puči. Češeri su mekani, valjkasto izduženi, u mladosti obično zeleni, a zreli svijetlosmeđi. Doseže 30 m, rijetko i do 50 m. Krošnja je gusto razgranata vodoravnim, stožastim granama. Riječ je o jednoj od najomiljenijih smreka u krajobraznom uređenju, kako u parkovima, tako i u malim vrtovima. Uzgaja se u mnogim kultivarima. Posebno su dekorativni kultivari sa sivim ili modrosivim iglicama, osobito u mladoj dobi, tj. do 20-30 godina. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, gdje druge četinjače trpe. Zahvaljujući sporom rastu prikladna je i za male vrtove.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na potpuno osunčanom položaju, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malčiranje korom, koje ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi povremenu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja dovode do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim područjima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 15.1.2026