Bijeli svib 'Spaethii' Cornus alba 'Spaethii'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli svib 'Spaethii'  - tradicionalan i pouzdan kultivar bijelog sviba, nastao u Njemačkoj krajem 19. stoljeća. Ova drvenasta biljka oblikuje bujan, gusto razgranat i raširen grm, koji u zrelosti doseže visinu od 200 do 300 cm i širinu od 200 do 250 cm. Listopadni, ovalno kopljasti listovi upadljivo su šareni – sredina lista nepravilno je zelena, dok rubove krasi širok, jarko žut do zlatnožut obrub. U jesen lišće poprima privlačne purpurne i vinskocrvene nijanse. Nakon opadanja lišća do izražaja dolazi kora mladih izboja, tamne koraljnocrvene do tamne vinskocrvene boje. Cvatnja traje od svibnja do lipnja. Na vrhovima grana razvijaju se sitni, plosnati cvatovi sastavljeni od krem-bijelih cvjetova, koji nježno mirišu i privlače oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se kuglasti, bijeli do svijetloplavkasti plodovi, rado tražena hrana za ptice. Plodovi nisu otrovni za ljude, ali nemaju kulinarsku primjenu. Prednosti kultivara su iznimna otpornost na mraz do -35 °C, velika prilagodljivost i postojanost žute šare na listovima. Za najintenzivniju boju lišća i zimskih šiba potreban mu je sunčan do blago polusjenovit položaj. U vrtnom oblikovanju koristi se kao blistav soliter, u šarenim skupinama grmlja, uz vodene površine te za učvršćivanje pokosa i prevlažnih dijelova vrta.

Bijeli svib je listopadan grm koji privlači pozornost izrazitim bojama i lijepim izgledom. Prirodno područje rasprostranjenosti bijelog sviba proteže se od sjeveroistočnog dijela europske Rusije do Dalekog istoka, Japana, Mongolije i sjeveroistočne Kine. Bijeli svib je grm visine 1,5 do 3 m, s karakterističnim crvenim, uglavnom uspravnim i ravnim granama, koje se posebno ističu zimi. Ima ovalne listove, ljeti svijetlozelene, koji u jesen mogu poprimiti crvene, narančaste ili purpurne nijanse. Od svibnja do lipnja bijeli svib cvjeta sitnim bijelim cvjetovima skupljenim u upadljive cvatove. Plodovi su male bobe, bijele do plavocrne, omiljene kod ptica.

Uzgoj: Za uzgoj se preporučuje sunčan do polusjenovit položaj, pri čemu je na punom suncu boja lišća najizraženija. Svib podnosi širok raspon tala, no najbolje uspijeva u ilovastom do ilovasto-pjeskovitom, umjereno vlažnom tlu s dobrom drenažom. Podnosi i privremeno prevlažne uvjete, pa se koristi oko jezeraca ili u vlažnijim dijelovima vrta. Reakcija tla može biti otprilike od pH 6,0 do 7,5. Zalijevanje je potrebno uglavnom u prvoj godini nakon sadnje, kasnije biljka dobro podnosi i razdoblja suše. Za očuvanje tamnocrvene zimske kore rano u proljeće provodi se pomlađivanje, pri kojem se dio starijih izboja uklanja pri tlu, što potiče razvoj mladih, obojenih šiba. Grm se sadi od ožujka do listopada, u živicama s razmakom sadnje od približno 0,6-0,8 m između biljaka, a u skupinama se koriste 2-3 kom. po m². Otpornost na mraz doseže do -35 °C, zahvaljujući čemu pouzdano prezimljuje u svim našim krajevima. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost lišća ili pepelnica, koje se najbolje sprječavaju prozračnim položajem i tlom bez prevlaživanja. Riječ je o grmu minimalnih zahtjeva za njegu, koji pruža ukrasni učinak tijekom cijele godine.

Autor: Lucie | Revizija: 10.9. 2026