Bijeli svib 'Gouchaultii' Cornus alba 'Gouchaultii'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli svib 'Gouchaultii' - tradicionalni šarenolisni kultivar bijelog sviba. Ova drvenasta biljka oblikuje gusto razgranat, široko raširen grm koji u zrelosti doseže visinu od 150 do 200 cm i širinu od 150 do 200 cm. Listopadni, ovalno kopljasti listovi izrazito su šareni – sredina lista je intenzivno zelena, dok rubove krasi širok, nepravilan žuti do krem obrub, koji pri listanju i na izravnom suncu često dobiva atraktivan ružičast do brončan odsjaj. Dolaskom jeseni lišće se boji u blistave ružičasto-purpurne i vinske tonove. Nakon opadanja lišća do izražaja dolazi blistava koraljnocrvena do vinska kora mladih izboja. Cvatnja traje od svibnja do lipnja. Na vrhovima grana razvijaju se sitni, plosnati vršni cvatovi sastavljeni od krem-bijelih cvjetova koji privlače pčele i druge oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se kuglasti, bijeli do svijetlo plavkasti plodovi koji su omiljena hrana pticama. Plodovi nisu otrovni za ljude, ali nemaju kulinarsku primjenu. Prednost kultivara je iznimna otpornost na mraz do -35 °C i postojana obojenost lišća tijekom cijele godine. Za najintenzivniju boju lišća i zimskih šiba potreban mu je sunčan do blago polusjenovit položaj. Odlično podnosi i prevlažna mjesta te teža tla. Za održavanje jarko crvenih izboja zimi i kompaktnog habitusa preporučuje se u proljeće provesti snažan rez. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se kao upečatljiv soliter, u šarenim skupinama grmova, uz vodene površine i za učvršćivanje pokosa.

Bijeli svib je listopadan grm koji privlači pozornost izrazitom obojenošću i estetskim izgledom. Prirodni areal rasprostranjenosti bijelog sviba proteže se od sjeveroistočnog dijela europske Rusije do Dalekog istoka, Japana, Mongolije i sjeveroistočne Kine. Bijeli svib je grm visok od 1,5 do 3 m, s karakterističnim crvenim granama koje su u pravilu uspravne i ravne te se posebno ističu zimi. Ima ovalne listove koji su ljeti jarko zeleni, a u jesen mogu poprimiti crvene, narančaste ili purpurne nijanse. Od svibnja do lipnja bijeli svib cvjeta sitnim bijelim cvjetovima koji tvore upadljive cvatove. Plodovi su male bobe, bijele do plavocrne boje, omiljene među pticama.

Uzgoj: Za uzgoj se preporučuje sunčan do polusjenovit položaj, pri čemu je na punom suncu obojenost lišća najizraženija. Svib podnosi širok raspon tala, no najbolje uspijeva u ilovastom do ilovasto-pjeskovitom, umjereno vlažnom tlu s dobrom drenažom. Podnosi i privremeno natopljene uvjete pa se koristi oko jezeraca ili u vlažnijim dijelovima vrta. Reakcija tla može biti približno od pH 6,0 do 7,5. Zalijevanje je potrebno uglavnom u prvoj godini nakon sadnje, a kasnije biljka dobro podnosi i razdoblja suše. Za očuvanje intenzivno crvenog zimskog drva rano u proljeće provodi se pomlađivanje, pri kojem se dio starijih izboja uklanja pri tlu, čime se potiče razvoj mladih, obojenih šiba. Grm se sadi od ožujka do listopada, u živicama s razmakom sadnje od približno 0,6-0,8 m između biljaka, a u skupinama se koriste 2-3 kom. po m². Otpornost na mraz doseže do -35 °C, zahvaljujući čemu pouzdano prezimljuje u svim našim krajevima. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost lista ili pepelnica, a najbolje se sprječavaju prozračnim položajem i tlom koje nije prevlaženo. Riječ je o grmu minimalnih zahtjeva za njegu koji pruža dekorativan učinak tijekom cijele godine.

Autor: Lucie | Revizija: 10.9. 2026