Bijeli dud 'White Berry' Morus alba 'White Berry'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli dud 'White Berry' - voćna vrsta podrijetlom iz Kine, koja se u Europi uzgaja i zbog lišća kojim se hrani dudov svilac. Sorta 'White Berry' selekcija je cijenjena zbog čisto bijelih skupnih plodova izrazito slatkog okusa i nježne arome. U zrelosti stablo razvija rahliju, raširenu krošnju visoku oko 4 m i široku 3–4 m. Listovi su srcoliki do režnjasti, ljeti tamnozeleni, a ujesen požute. Neupadljivi cvatovi pojavljuju se od svibnja do lipnja, nakon čega se zameću plodovi koji dozrijevaju postupno od srpnja do kolovoza, na toplim položajima ponekad već krajem lipnja i početkom srpnja. Zahvaljujući svijetloj boji prikladni su za izravnu konzumaciju, voćne salate, sušenje i domaće sokove, u kojima ne potamnjuju boju tako izrazito kao tamni dudovi. Plodovi prirodno sadrže šećere, vlakna i vitamin C, pa se tradicionalno uvrštavaju u prehranu kao ljetno voće. Sorta je u pravilu samooplodna, no drugi dudovi u blizini često potiču bolju zametnutost plodova. Kora je sivosmeđa i u starosti uzdužno izbrazdana, mlade grane su krhkije i pri ozljedi ispuštaju mliječni sok. U vrijeme dozrijevanja stablo često posjećuju ptice, stoga se urod štiti mrežom ako je namijenjen preradi u kuhinji.

Bijeli dud - potječe iz Kine, no već se stoljećima uzgaja na Sredozemlju i u toplijim dijelovima srednje Europe. Riječ je o stablu koje doseže visinu od otprilike 10–15 metara, s pravilnom, prozračnom i kuglastom krošnjom. Raste vrlo brzo. Listovi su upečatljivi, dugi 6–18 cm i široki oko 8 cm, nesimetričnog oblika s 3–5 dlanasto raspoređenih režnjeva i prekrasne zasićeno zelene boje. Plodovi duda dozrijevaju u ljetnim mjesecima i poprimaju žućkastu do ljubičastu i crnu boju. Vrlo su slatki i aromatični, izrazitog okusa, te se ubrajaju među plodove s visokim udjelom vitamina C. Stablu najbolje odgovara dobro drenirano i plodno tlo na sunčanom položaju. Ubraja se među stabla koja u proljeće najkasnije listaju. Povijesno se uzgajao kao krmna biljka za gusjenice noćnog leptira dudova svilca, koje su služile za proizvodnju svile iz čahura. Ta praksa u Europi seže sve do 16. stoljeća. Danas je bijeli dud omiljen zbog ukusnih plodova, ali i zbog izgleda, brzog rasta i otpornosti. Sadnja ovog stabla sve je popularnija u privatnim vrtovima, gdje ima ulogu dominantnog stabla koje pruža ugodnu sjenu. Postoje brojni kultivari, uključujući sterilne biljke prikladne za stvaranje sjenovitih kutaka. Lako oblikovanje rezom pridonosi njegovoj raznovrsnoj primjeni.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i na toplijim, zaštićenim položajima, gdje dobro dozrijevaju i drvo i plodovi. Može se uzgajati i u većoj posudi na sunčanom mjestu. Tlo treba biti srednje teško do lakše, propusno, humusno, umjereno vlažno, bez dugotrajnog prevlaživanja. Optimalni pH iznosi otprilike 6,5–7,5, no biljka podnosi i blago lužnata ili pjeskovitija tla ako u prvim godinama nakon sadnje ima dovoljno vlage. Sadnice se obično sade od ožujka do studenog u jamu s dodatkom komposta ili dobro razgrađenog organskog gnojiva. Razmak sadnje iznosi otprilike 2,5–3 m, ovisno o planiranom obliku krošnje. U prvim sezonama važno je redovito zalijevanje, a kasnije biljka razmjerno dobro podnosi kratkotrajnu sušu. U proljeće je dovoljna umjerena gnojidba gnojivom uravnoteženog sastava hranjiva, s dovoljno kalija za poticanje dozrijevanja mladica. Rezidba se sastoji od povremenog prorjeđivanja krošnje, uklanjanja oštećenih grana i održavanja pregledne strukture. Otpornost na mraz u našim uvjetima navodi se otprilike do −25 °C, a na zaštićenim gradskim i vinogradarskim položajima podnosi i niže temperature. U višim i hladnijim područjima najbolje uspijeva na najsunčanijem mjestu s dobrom drenažom i zaštitom od jakog vjetra i kasnih proljetnih mrazeva. Uz prikladno stanište i osnovnu njegu ova se sorta ubraja među pouzdane voćne drvenaste biljke koje upotpunjuju izbor sitnog voća u kućnim vrtovima.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.02.2026