Bijeli dud 'Pendula' Morus alba 'Pendula'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli dud 'Pendula' - jedno od najtraženijih stabala s povijenom krošnjom. Osim ljepote nudi i ukusne, jestive plodove, a ograničena visina čini ga prikladnim za gotovo svaki vrt. Ovaj kultivar karakteriziraju duge, povijene grane koje oblikuju elegantne zavjese i stvaraju izrazit ukrasni učinak. Obično doseže visinu oko 2–4 m i širinu otprilike 3–4 m, a visina ovisi o visini cijepljenja. Listovi su nepravilni, mogu biti urezani i dugi su do 14 cm. Svijetlo su do blago tamnozeleni, sjajni i gusto raspoređeni. Plodovi dozrijevaju od sredine ljeta, izduženog su oblika i podsjećaju na izdužene kupine. U punoj zrelosti crni su i sjajni, lako se beru i imaju ugodno slatkast okus s blagom pikantnom notom te su bogati vitaminom C. Ne mogu se dugo čuvati, ali se od njih pripremaju marmelade, sokovi i kompoti, a svježi se dodaju desertima kojima daju originalan okus. Osušeni plodovi imaju izraženiji okus i često se koriste kao zamjena za grožđice. Biljka je samooplodna, što znači da za stvaranje plodova ne treba oprašivač. Morus alba 'Pendula' najčešće se sadi kao ukrasni soliter, ponajprije zbog upečatljivog izgleda. Povijene grane unose u vrt dekorativne elemente i prikladne su za vrtnu arhitekturu, primjerice za oblikovanje vrtnih sjenica ili za isticanje vidikovaca.

Bijeli dud - potječe iz Kine, ali se već stoljećima uzgaja na području Sredozemlja i u toplijim dijelovima srednje Europe. Riječ je o stablu visine otprilike 10–15 metara s pravilnom, prozračnom, kuglastom krošnjom. Raste vrlo brzo. Listovi su upečatljivi, dugi 6–18 cm i široki oko 8 cm, nesimetričnog oblika s 3–5 režnjeva i lijepe zasićeno zelene boje. Plodovi duda dozrijevaju u ljetnim mjesecima i poprimaju žućkastu do ljubičastu i crnu boju. Vrlo su slatki i aromatični, izražena okusa, te se ubrajaju u plodove s visokim udjelom vitamina C. Stablu odgovara dobro drenirano i plodno tlo na sunčanom položaju. Ubraja se u stabla koja u proljeće najkasnije listaju. Povijesno se uzgajao kao krmna biljka za gusjenice noćnog leptira dudova svilca, čije su čahure služile za proizvodnju svile. Ta praksa u Europi seže sve do 16. stoljeća. Danas je bijeli dud omiljen zbog ukusnih plodova, ali i zbog izgleda, brzog rasta i otpornosti. Sadnja ovog stabla sve je popularnija u privatnim vrtovima, gdje ima ulogu dominantnog stabla koje pruža ugodnu sjenu. Postoje brojni kultivari, uključujući sterilne biljke prikladne za stvaranje sjenovitih kutaka. Lako se oblikuje rezom, što pridonosi njegovoj svestranoj primjeni.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i na toplijim, zaštićenim položajima, gdje dobro dozrijevaju i drvo i plodovi. Može se uzgajati i u većoj posudi na sunčanom mjestu. Tlo treba biti srednje teško do lakše, propusno, humusno i umjereno vlažno, bez dugotrajnog prevlaživanja. Optimalan je pH otprilike 6,5–7,5, no biljka podnosi i blago lužnata ili pjeskovitija tla ako u prvim godinama nakon sadnje ima dovoljno vlage. Sadnice se obično sade od ožujka do studenoga u jamu s dodatkom komposta ili dobro razgrađenog organskog gnojiva. Razmak sadnje iznosi otprilike 2,5–3 m, ovisno o planiranom obliku krošnje. U prvim sezonama važno je redovito zalijevanje, a kasnije biljka razmjerno dobro podnosi kratkotrajnu sušu. U proljeće je dovoljna umjerena gnojidba gnojivom uravnoteženog sastava hranjiva, s dovoljno kalija za bolje dozrijevanje mladica. Rez se sastoji od povremenog prorjeđivanja krošnje, uklanjanja oštećenih grana i održavanja pregledne strukture. Otpornost na mraz u našim se uvjetima navodi otprilike do −25 °C, a na zaštićenim gradskim i vinogradarskim položajima podnosi i niže temperature. U višim i hladnijim područjima najbolje uspijeva na najsunčanijem mjestu s dobrom drenažom i zaštitom od jakog vjetra i kasnih proljetnih mrazeva. Uz odgovarajuće stanište i osnovnu njegu ova se sorta ubraja u pouzdane voćne vrste koje upotpunjuju izbor bobičastog voća u kućnim vrtovima.

Autor: Nikol | Revizija: 21.1. 2026