Bijeli dud 'Nana' Morus alba 'Nana'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli dud 'Nana' - ukrasni kultivar bijelog duda, često u prodaji i pod sinonimom 'Globosa'. Uzgaja se ponajprije zbog guste kuglaste krošnje, manjeg rasta i dobre primjene u malim vrtovima. Morus alba potječe iz Kine, a 'Nana' je znatno kompaktniji vrtni oblik. Najčešće se cijepi na deblo, pa konačna visina ovisi i o visini cijepljenja. U zrelosti doseže približno 2–3,5 m, a krošnja je obično široka 2–3 m. Grane su guste, djelomično isprepletene i tvore pravilan, pun obris. Listovi su manji nego u osnovne vrste, dugi oko 7 cm, široko jajoliki do srcoliki, tamnozeleni, sjajni, oštro nazubljena ruba. U jesen se boje žuto. Cvjetovi su neupadljivi, zelenkasti, skupljeni u rese i pojavljuju se od svibnja do lipnja. Mogu se pojaviti pojedinačni plodovi, no glavna je vrijednost ukrasna. Kultivar pristaje uz klupu, terasu, u dvorište, predvrt ili uz nizak zidić, gdje zamjenjuje veće stablo bez jake sjene. U modernoj sadnji ističe se uz svijetli kamen i niske šaševe, a u seoskom ambijentu omekšavaju ga iglice (ukrasni geranij), vrkuta (Alchemilla) ili majčina dušica. Dudovi su u posljednje vrijeme vrlo omiljeni, a na deblu tvore zanimljiv soliterni element.

Bijeli dud- potječe iz Kine, ali se već stoljećima uzgaja na Sredozemlju i u toplijim dijelovima srednje Europe. Riječ je o stablu visine približno 10–15 metara s pravilnom, prozračnom krošnjom kuglasta oblika. Raste vrlo brzo. Listovi su upečatljivi, dugi 6–18 cm i široki oko 8 cm, nesimetrična oblika, dlanasto razdijeljeni na 3–5 režnjeva i lijepe zasićene zelene boje. Plodovi duda dozrijevaju u ljetnim mjesecima i poprimaju žućkastu do ljubičastu i crnu boju. Vrlo su slatki i aromatični, izražena okusa, te se ubrajaju među plodove s visokim udjelom vitamina C. Stablo najbolje uspijeva na dobro dreniranom i plodnom tlu obasjanom suncem. Ubraja se među stabla koja u proljeće najkasnije listaju. Povijesno se uzgajao kao krmna biljka za gusjenice noćnog leptira dudova svilca, čije su čahure služile za proizvodnju svile. Ta praksa u Europi seže do 16. stoljeća. Danas je bijeli dud omiljen zbog ukusnih plodova, ali i zbog izgleda, brzog rasta i otpornosti. Sadnja ovog stabla sve je popularnija u privatnim vrtovima, gdje ima ulogu dominantnog stabla koje pruža ugodnu sjenu. Postoji mnogo kultivara, uključujući sterilne biljke prikladne za stvaranje sjenovitih kutaka. Lako se oblikuje rezom, što pridonosi njegovoj svestranoj primjeni.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i u toplijim, zaštićenim položajima, gdje dobro dozrijevaju drvo i plodovi. Može se uzgajati i u većoj posudi na sunčanom mjestu. Tlo treba biti srednje teško do lakše, propusno, humusno, umjereno vlažno, bez dugotrajnog prevlaživanja. Optimalan pH iznosi približno 6,5–7,5, no biljka podnosi i blago lužnata ili pjeskovitija tla ako u prvim godinama nakon sadnje ima dovoljno vlage. Sadnice se obično sade od ožujka do studenoga u jamu uz dodatak komposta ili dobro razgrađenog organskog gnojiva. Razmak sadnje iznosi otprilike 2,5–3 m, ovisno o planiranom obliku krošnje. U prvim sezonama važno je redovito zalijevanje, a kasnije biljka razmjerno dobro podnosi kratkotrajnu sušu. U proljeće je dovoljna umjerena gnojidba gnojivom uravnoteženog sastava hranjiva s dovoljno kalija za bolje dozrijevanje mladica. Rez se sastoji od povremenog prorjeđivanja krošnje, uklanjanja oštećenih grana i održavanja pregledne strukture. Otpornost na mraz u našim uvjetima navodi se približno do −25 °C, a u zaštićenim gradskim i vinogradarskim položajima podnosi i niže temperature. U višim i hladnijim krajevima najbolje uspijeva na najsunčanijem mjestu s dobrom drenažom i zaštitom od jakog vjetra i kasnih proljetnih mrazova. Uz odgovarajući položaj i osnovnu njegu ovaj se kultivar ubraja među pouzdane voćne drvenaste biljke koje upotpunjuju izbor sitnog voća u kućnim vrtovima.

Autor: Kristýna | Revizija: 09.06. 2026