Bijeli dud 'Nana Issai' Morus alba 'Nana Issai'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli dud 'Nana Issai' - dugo se uzgaja i u srednjoj Europi, između ostalog i zbog lišća kojim se hrani dudov svilac. Sorta 'Nana Issai' cijenjena je zbog kompaktnog rasta, pa dolazi do izražaja ondje gdje bi obični dud bio prevelik. Često se prodaje kao cijepljeno stablašce s kuglastom, dosta poluotvorenom krošnjom. U zrelosti doseže približno 3–3,5 m visine i 3–4 m širine, bez trnova. Listovi su zeleni i nepravilnog oblika, a u proljeće listaju razmjerno kasno, čime se smanjuje opasnost od oštećenja kasnim mrazevima. Pri ozljedi se može pojaviti mliječni sok, tipičan za porodicu dudovki. Cvate u svibnju i lipnju neupadljivim, zelenkastim cvjetovima, a zatim stvara jestive zbirne plodove koji su isprva crveni, a dozrijevanjem tamne. Okus je sladak, u punoj zrelosti sočan, a plodovi mogu bojiti slično kao kupine. Urod je prikladan za izravnu konzumaciju, deserte, sirupe i sušenje. U vrtnim nasadima kombinira se sa začinskim biljem i trajnicama otpornima na sušu, odnosno s ukrasnim travama, uz koje dolazi do izražaja kompaktna krošnja i fina tekstura lišća.

Bijeli dud - potječe iz Kine, no već se stoljećima uzgaja na području Sredozemlja i u toplijim dijelovima srednje Europe. Riječ je o stablu koje doseže visinu od približno 10–15 metara, s pravilnom, prozračnom i kuglastom krošnjom. Raste vrlo brzo. Listovi su izraziti, dugi 6–18 cm i široki oko 8 cm, nesimetričnog oblika s 3–5 režnjeva i prekrasne zasićeno zelene boje. Plodovi duda dozrijevaju u ljetnim mjesecima i poprimaju žućkastu do ljubičastu i crnu boju. Vrlo su slatki i aromatični, izrazitog okusa, i ubrajaju se među plodove s visokim udjelom vitamina C. Stablu najbolje odgovara dobro drenirano i plodno tlo na sunčanom položaju. Ubraja se među stabla koja u proljeće najkasnije listaju. Povijesno se uzgajao kao krmna biljka za gusjenice noćnog leptira dudova svilca, koje su služile za proizvodnju svile iz čahura. Ta praksa u Europi seže do 16. stoljeća. Danas je bijeli dud omiljen zbog ukusnih plodova, ali i zbog izgleda, brzog rasta i otpornosti. Sadnja ovog stabla sve je popularnija u privatnim vrtovima, gdje ima ulogu dominantnog stabla koje pruža ugodnu sjenu. Postoje brojni kultivari, uključujući i sterilne biljke prikladne za stvaranje sjenovitih kutaka. Lako oblikovanje rezom pridonosi njegovoj svestranoj primjeni.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu i u toplijim, zaštićenim položajima, gdje dobro dozrijevaju i drvo i plodovi. Može se uzgajati i u većoj posudi na sunčanom mjestu. Tlo treba biti srednje teško do lakše, propusno, humusno i umjereno vlažno, bez dugotrajnog prevlaživanja. Optimalan je pH od približno 6,5–7,5, no biljka podnosi i blago lužnata ili pjeskovitija tla ako u prvim godinama nakon sadnje ima dovoljno vlage. Sadnice se obično sade od ožujka do studenog u jamu uz dodatak komposta ili dobro razgrađenog organskog gnojiva. Razmak sadnje odabire se oko 2,5–3 m, ovisno o planiranom obliku krošnje. U prvim sezonama važno je redovito zalijevanje, a kasnije biljka kratkotrajnu sušu podnosi razmjerno dobro. U proljeće je dovoljna umjerena gnojidba uravnoteženim gnojivom s dovoljno kalija za bolje dozrijevanje mladica. Rez se sastoji od povremenog prorjeđivanja krošnje, uklanjanja oštećenih grana i održavanja pregledne strukture. Otpornost na mraz u našim uvjetima navodi se do približno −25 °C, a u zaštićenim gradskim i vinogradarskim položajima podnosi i niže temperature. U višim i hladnijim područjima najbolje uspijeva na najsunčanijem mjestu s dobrom drenažom i zaštitom od jakog vjetra i kasnih proljetnih mrazeva. Uz odgovarajuće stanište i osnovnu njegu ova se sorta ubraja među pouzdane voćkarice koje upotpunjuju ponudu bobičastog voća u kućnim vrtovima.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.02.2026