Bijeli dud 'Milanówek' Morus alba 'Milanówek'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli dud 'Milanówek' - dud pripada starim voćkama podrijetlom iz Azije, koje se u srednjoj Europi uzgajaju zbog slatkih zbirnih plodova i ugodno ukrasnog izgleda. Sorta 'Milanówek' raširena je osobito u Poljskoj i susjednim zemljama. Ubraja se u srednje bujne dudove prikladne za privatne vrtove i manje mješovite voćnjake. U našim uvjetima oblikuje stablo ili grm visok približno 5–7 m i širok 4–6 m, ovisno o podlozi, položaju i načinu rezidbe. Krošnja je u početku uspravna i gusta, a kasnije se rahli u širi, blago nepravilan oblik koji dobro propušta svjetlost do plodova. Grane su bez trnova, što olakšava održavanje i berbu. Listovi su naizmjenični, jajasti do eliptični i dugi 6–15 cm. S lica su zasićeno zeleni, a s naličja svjetliji. Za toplijih jesenskih dana poprimaju žućkaste tonove. U svibnju i početkom lipnja stablo razvija sitne, neupadljive žutozelene cvjetove u kratkim resama. Oni pružaju pelud kukcima oprašivačima, a u ukrasnoj kompoziciji ne djeluju napadno. Plodovi su izduženi zbirni plodovi, obično dugi 3–4 cm. U zriobi su najprije crveni, a zatim tamnoljubičasti do gotovo crni, ponekad s finim maškom. Meso ploda je mekano, vrlo sočno, slatko do slatkokiselo, s aromom koja podsjeća na kupine i mješavinu šumskog voća. U toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske prvi plodovi u pravilu počinju dozrijevati od sredine do kraja lipnja. Glavna berba odvija se u srpnju, a ovisno o vremenu dio uroda dozrijeva do kolovoza, iznimno do početka rujna. Stablo dozrijeva postupno, pa pruža dulje razdoblje svježeg voća. Plodovi se koriste za izravnu konzumaciju, u voćnim salatama i desertima, za džemove, pekmeze, sirupe i sokove, a dobro podnose zamrzavanje. Sadrže vitamin C, vitamin E, pigmente iz skupine antocijana, vlakna i druge vrijedne tvari. Time su zanimljiv dodatak ljetnoj prehrani. Sorta je funkcionalno samooplodna, pa rađa i kao soliter. Ipak, prisutnost drugih dudova u blizini može blago povećati zametanje plodova. 

Bijeli dud- potječe iz Kine, no već se stoljećima uzgaja u području Sredozemlja i u toplijim dijelovima srednje Europe. Riječ je o stablu koje doseže visinu od približno 10–15 metara, s pravilnom, prozračnom i kuglastom krošnjom. Raste vrlo brzo. Listovi su izraziti, dugi 6–18 cm i široki oko 8 cm. Nesimetričnog su oblika, dlanasto razdijeljeni na 3–5 režnjeva i prekrasne zasićeno zelene boje. Plodovi duda dozrijevaju u ljetnim mjesecima i poprimaju žućkastu do ljubičastu i crnu boju. Vrlo su slatki i aromatični, izrazitog okusa, i ubrajaju se u plodove s visokim sadržajem vitamina C. Ovo stablo najbolje uspijeva u dobro dreniranom, plodnom tlu na sunčanom položaju. Ubraja se među stabla koja u proljeće najkasnije potjeraju. Povijesno se uzgajao kao krmna biljka za gusjenice noćnog leptira dudova svilca, koje su služile za proizvodnju svile iz kokona. Ta praksa u Europi seže sve do 16. stoljeća. Danas je bijeli dud omiljen zbog ukusnih plodova, ali i zbog izgleda, brzog rasta i otpornosti. Sadnja ovog stabla sve je popularnija u privatnim vrtovima, gdje ima ulogu dominantnog stabla koje pruža ugodnu sjenu. Postoje brojni kultivari, uključujući sterilne biljke prikladne za stvaranje sjenovitih kutaka. Zbog lakog oblikovanja rezom ima vrlo raznoliku primjenu.

Uzgoj:  Biljka najbolje uspijeva na punom suncu i u toplijim, zaštićenim položajima, gdje drvo i plodovi dobro dozrijevaju. Može se uzgajati i u većoj posudi na sunčanom mjestu. Tlo treba biti srednje teško do lakše, propusno, humusno i umjereno vlažno, bez dugotrajnog prevlaživanja. Optimalni pH iznosi približno 6,5–7,5. Biljka ipak podnosi i blago lužnata ili pjeskovitija tla ako u prvim godinama nakon sadnje ima dovoljno vlage. Sadnice se obično sade od ožujka do studenog u jamu uz dodatak komposta ili dobro razgrađenog organskog gnojiva. Razmak sadnje iznosi otprilike 2,5–3 m, ovisno o planiranom obliku krošnje. U prvim sezonama važno je redovito zalijevanje, a kasnije biljka kratkotrajnu sušu podnosi razmjerno dobro. U proljeće je dovoljna umjerena gnojidba gnojivom uravnoteženog sastava hranjiva, s dovoljno kalija za poticanje dozrijevanja mladica. Rez se svodi na povremeno prorjeđivanje krošnje, uklanjanje oštećenih grana i održavanje pregledne strukture. Otpornost na mraz u našim uvjetima navodi se približno do −25 °C, a u zaštićenim gradskim i vinogradarskim položajima podnosi i niže temperature. U višim i hladnijim područjima najbolje uspijeva na najsunčanijem mjestu s dobrom drenažom i zaštitom od jakog vjetra i kasnih proljetnih mrazeva. Uz prikladan položaj i osnovnu njegu ova se sorta ubraja među pouzdane voćke koje upotpunjuju izbor sitnog voća u kućnim vrtovima.

Autor: Nikol | Revizija: 3.12.2025