Bijeli drijen 'Elegantissima' Cornus alba 'Elegantissima'

Detaljan opis proizvoda

Bijeli drijen 'Elegantissima' - poznat i kao 'Argenteomarginata' ili 'Sibirica Variegata', listopadan je ukrasni kultivar istočnoazijske vrste rasprostranjene od Sibira preko sjeverne Kine do Korejskog poluotoka. U prirodi vrsta naseljava šikare, rubove šuma i obale vodotoka sa svježim do vlažnijim tlom. Kultivar tvori gust, uspravno raširen grm koji bez redovite rezidbe doseže visinu i širinu od približno 2–3 m. Mladi izbojci jarko su crveni do purpurni i najviše dolaze do izražaja od opadanja lišća do kraja zime. Jajasti listovi dugi oko 5–10 cm imaju sivozelenu sredinu i nepravilan krem-bijeli rub. U jesen svijetli rubovi poprimaju ružičastu boju, a dio plojke prelazi u crvene tonove. U svibnju i lipnju pojavljuju se plosnati cvatovi sitnih krem-bijelih cvjetova koje posjećuju kukci oprašivači. Nakon cvatnje mogu se razviti bjelkasti do plavkasti plodovi koji nisu namijenjeni jelu i služe kao hrana pticama. 'Elegantissima' se ističe kao soliter, u skupinama, prirodnim nasadima, uz vodu, na padinama i u slobodnim živicama. Lijepo se kombinira s četinjačama, hudikama, suručicama i ukrasnim travama.

Bijeli drijen listopadan je grm koji privlači pozornost izrazitim bojama i skladnim izgledom. Prirodni areal bijelog drijena proteže se od sjeveroistočnog dijela europske Rusije do Dalekog istoka, Japana, Mongolije i sjeveroistočne Kine. Bijeli drijen grm je visok 1,5 do 3 m, s karakterističnim crvenim granama koje su u pravilu uspravne i ravne te se osobito ističu zimi. Ima ovalne listove koji su ljeti jarkozeleni, a u jesen mogu poprimiti crvene, narančaste ili purpurne nijanse. Od svibnja do lipnja bijeli drijen cvjeta sitnim bijelim cvjetovima koji tvore upečatljive cvatove. Plodovi su male bobe, bijele do plavocrne, koje ptice rado jedu.

Uzgoj: Za uzgoj se preporučuje sunčan do polusjenovit položaj, pri čemu je obojenost lišća na punom suncu najizraženija. Drijen podnosi širok raspon tala, no najbolje uspijeva u ilovastom do ilovasto-pjeskovitom, umjereno vlažnom tlu s dobrom drenažom. Podnosi i privremeno prevlažne uvjete pa se koristi oko jezeraca ili u vlažnijim dijelovima vrta. Reakcija tla može biti približno od pH 6,0 do 7,5. Zalijevanje je potrebno uglavnom u prvoj godini nakon sadnje, a kasnije biljka dobro podnosi i sušna razdoblja. Za očuvanje jarkocrvenog zimskog drva rano u proljeće provodi se pomlađivanje, pri kojem se dio starijih izboja uklanja pri tlu, što potiče razvoj mladih, obojenih šiba. Grm se sadi od ožujka do listopada, u živicama s razmakom sadnje od približno 0,6-0,8 m između biljaka, a u skupinama se sadi 2-3 kom. po m². Otpornost na mraz obično doseže oko -30 °C, zahvaljujući čemu pouzdano prezimljava u svim područjima kontinentalne Hrvatske. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost lista ili pepelnica, a najbolje se sprječavaju prozračnim položajem i tlom koje nije prevlaženo. Riječ je o grmu skromnih zahtjeva za njegom koji pruža ukrasni učinak tijekom cijele godine.

Autor: Jana | Revizija: 27.07. 2026