Bijela smreka 'Xawery' Picea glauca 'Xawery'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'Xawery' - spororastući zimzeleni kultivar. Izvorna vrsta raste od Aljaske preko Kanade do sjevera SAD-a, osobito u borealnim šumama, uz vodotoke i na hladnijim staništima. Za ovaj kultivar dostupni izvori ne navode uzgajivača ni godinu uvođenja. Biljka tvori gust, pravilno stožast do nisko piramidalan habitus kompaktnog grananja. Godišnji prirast najčešće iznosi oko 10 cm, a u 10 godina doseže otprilike 1 m visine. U zrelosti se, ovisno o tlu, vlazi i prostoru, može računati s visinom od oko 1,5–2 m i širinom od 0,8–1,2 m, a u posudama obično ostaje niža. Iglice su kratke, čvršće, jarko zelene do zelenosive, zrakasto raspoređene oko izboja i krošnji daju finu, gusto iscrtanu teksturu. Cvjetovi nemaju ukrasnu vrijednost, a češeri se na mladim kompaktnim biljkama pojavljuju tek rijetko. Kultivar 'Xawery' prikladan je kao vitki soliter za predvrt, kamenjar, vrištinu, veću posudu ili kao cjelogodišnji naglasak u nižoj zimzelenoj kompoziciji. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, niskim borovicama, patuljastim borovima, vlasuljama, majčinom dušicom i trajnicama pokrivačicama tla. Iglice su blago bodljikave.

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, omiljena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Naraste 15 do 30 metara u visinu i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, mekane i svijetlo do srebrnasto zelene boje, što joj daje karakterističan sivkasti ton po kojem je dobila latinski naziv glauca. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi i hladniju klimu, a pritom je razmjerno nezahtjevna u pogledu tla, iako preferira dobro propusna, blago kisela do neutralna tla. Zahtijeva sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući robusnosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju s punim suncem, koje potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjasti listinac. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša dovodi do sušenja vrhova izboja, posebno u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi otprilike do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ravnomjeran rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika osobito grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlaga i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026