Bijela smreka 'Pyramidalis Compacta' Picea glauca 'Pyramidalis Compacta'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'Pyramidalis Compacta' - spororastući zimzeleni kultivar bijele smreke. Za ovaj kultivar u dostupnim izvorima nisu pouzdano navedeni ni uzgajivač ni godina uvođenja. Biljka oblikuje pravilnu, gustu i usko stožastu krošnju koja djeluje vitkije od uobičajenih oblika tipa 'Conica'. Godišnji prirast iznosi oko 10 cm, a u 10 godina doseže približno 1 m visine. U zrelosti se u vrtnim uvjetima može računati s oko 2–3 m visine i 0,8–1,2 m širine, a u posudama je obično niža. Iglice su kratke, gusto prekrivaju izboje i imaju zelenoplavi do sivoplavi ton koji najbolje dolazi do izražaja na svijetlom položaju. Cvjetovi nemaju ukrasnu vrijednost, a češeri se na mladim kompaktnim biljkama pojavljuju rijetko. Kultivar je prikladan kao vitki soliter u predvrtu, kamenjaru, vrištini, većoj posudi ili kao zimzeleni naglasak u nižoj vrtnoj kompoziciji. Lijepo se slaže s vrijeskom, crnjušama, patuljastim borovima, niskim borovicama (klekama), vlasuljama, majčinom dušicom i trajnicama pokrivačicama tla. Iglice su blago bodljikave, biljka nije jestiva, a pri trljanju može imati blag smolast miris.

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, cijenjena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Naraste 15 do 30 metara i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, meke, svijetlo do srebrnasto zelene boje, što joj daje karakterističan sivkasti ton. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi hladniju klimu, a pritom je razmjerno skromnih zahtjeva prema tlu, iako preferira dobro propusna, blago kisela do neutralna tla. Zahtijeva sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući robusnosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu boju proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, približno pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili listinac četinjača. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te štiti plitki korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima koristi im redovito zalijevanje, osobito prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi prolaznu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kada se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rezidba se svodi na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika osobito grinje i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje prekomjerne gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 22.6. 2026