Bijela smreka 'Piccolo' Picea glauca 'Piccolo'

Detaljan opis proizvoda

Bijela smreka 'Piccolo' - vrlo patuljasti kultivar bijele smreke izuzetno gustog, kompaktnog i pravilnog rasta. Raste vrlo sporo i gusto, u početku gotovo kuglasto do polukuglasto, a s godinama se može blago izdužiti u široko stožast oblik. Otprilike u dobi od 10 godina doseže oko 30–40 cm visine i 30–40 cm širine. Starije biljke u pravilu narastu oko 0,5 do 0,8 m u visinu i 0,5 do 0,7 m u širinu. Godišnji prirasti iznose samo oko 2–4 cm. Izboji su vrlo kratki, tanki i gusto razgranati, pa površina krošnje djeluje nježno i kompaktno. Pojedine grančice smještene su vrlo zbijeno, a biljka prirodno zadržava pravilnu siluetu. Iglice su vrlo kratke, nježne, gusto zbijene i zrakasto raspoređene oko izboja. Svježe su do zasićeno zelene boje, a mladi proljetni prirasti svjetliji su, jarko zeleni do žutozeleni, te stvaraju kratkotrajan kontrast sa starijim iglicama. Kasnije postupno tamne. Češeri se kod ovog vrlo patuljastog kultivara pojavljuju tek rijetko i nemaju veću ukrasnu vrijednost. Ako se razviju, u početku su zelenkasti, a nakon dozrijevanja smeđi. Kora mladih grančica sivosmeđa je, na starijim dijelovima postupno poprima fino ljuskast izgled, no uglavnom ostaje skrivena ispod gustih iglica.

Bijela smreka, poznata i kao kanadska smreka, četinjača je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, omiljena zbog otpornosti i dekorativnog izgleda. Doseže visinu od 15 do 30 metara i ima stožastu, pravilnu krošnju. Iglice su kratke, meke i svijetlo do srebrnasto zelene boje, što joj daje karakterističan sivkasti odsjaj. Bijela smreka vrlo je otporna na mraz i podnosi i hladniju klimu, a pritom je razmjerno nezahtjevna glede tla, iako najbolje uspijeva u dobro propusnim, blago kiselim do neutralnim tlima. Zahtijeva sunčan do polusjenovit položaj i prikladna je za veće vrtove, parkove ili kao dio šumskih nasada. Zahvaljujući robusnosti i lijepoj boji često se koristi i kao božićno drvce.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najbolje odgovaraju tla kisele do blago kisele reakcije, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili humus iz crnogorične šume. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajni sušni periodi dovode do sušenja vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i brežuljkastim krajevima zimska zaštita nije potrebna, no mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili s posudom ukopanom u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljito oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije crveni pauci i lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Kamila | Revizija: 8. 9. 2026